ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 281

kmetstva? S kojim pravom smijemo izjednačavati otok Ugljan npr. sa kopnenim proširivanjem Zadra prema zaleđu? Po našem mišljenju nije kmetski ugovor ni onaj iz 1289 (Spisi I, 108) kojeg također upotrebljava N. Kl. Te godine Marko, sin pok. Stanoša obvezuje sie da će kroz 5 godina ići stanovati u Trešće (Triciei) ' izvan Astareje, u selište (villam) Mihe Matafara. Obrađivač će dobiti ždrijeb zemlje. Smije iskrčiti gonjaj zajedničke šume i iz te krčevine vući korist. Od toga neće vlasniku davati ništa. Gospodar mu dopušta da sagradi kuću i pri tome ga novčano pomaže. Marko ne mora vratiti pomoć. Jedino kad napusti selište kuća ostaje gospodaru. Ni ovaj ugovor nije kmetski, ali sadržava neke elemente kmetskih odnosa: obrađivač dobiva ždrijeb zemlje od vlasnika, novčanu pomoć da sagradi kuću na tom ždrijebu. Živjeti na ždrijebu i useliti se u kuću koja ostaje vlasništvo gospodara jest jedna karakteristika kmetskog odnosa. Ovaj je primjer interesantan po tom što ukazuje da se unutar zakupničkih ugovora događaju promjene koje će tijekom vremena uzrokovati pojavu kmetstva, to jest: davanje kuće i ždrijeba, a zahtijevat će se rad na zgonu. N. Kl. na kraju svog razmatranja daje »svoj sud o karakteru kmetskih odnosa na području zadarske općine«: kmetstvo se razvija izvan zadarske astareje jer tu ima dosta zemlje i siju se žitarice. Kmet sa zemljovlasnikom sklapa ugovor u kojem se označuje koliku će količinu žita dati gospodaru, a koliko ostaviti sebi. Kmet je osobno slobodan, zadržava svoj pravni položaj kojeg je imao prije nego je postao kmet, premda je, kaže autorica, dobrovoljan zarobljenik zemlje »jer ni sam ne želi napustiti zemlju od koje živi«. Njegova pravna sposobnost je nešto ograničena. Gospodar naime može kmetu zaplijeniti ljetinu. Glede duga vjeruje se izjavi gospodara. Gospodar ga može zastupati na sudu iako ga kmet posebno ne ovlasti. Vlasnik nema jurisdikcije nad kmetom (268—269). Kad bi svi oni slučaievi koje ie navela i bili dokaz o postoianju tobožnjeg kmetstva u zadarskom distriktu u to doba, pa kad usporedimo njenu definiciju s onom koju je dao Beuc, opažamo da je N. Kl. uvelike zaostala za njim, da su njene karakteristike očito siromašne i oskudne, da neke misu čak ni oznaka kmetstva, a druge mogu, ali ne moraiu biti. Ono u čemu. je htjela tobože dati novost u tvrdnji da se težaština razvija u Astareji, a kmetstvo izvan nje, pala je pred snagom izvora. Izvori su nedvojbeno pokazali da su svi njeni primjeri zapravo zakupnički, a ne kmetski ugovori, da zakupnika ima ne samo u Astareji, nego i izvan nje, da se i izvan Astareje uzgaja vinova loza i masline i druge kulture, a ne samo žitarice. U zadarskom distriktu nema kmetova (Grgić, 298). Odnos N. Kl. prema literaturi »iznenađuje metodskim propustima« i neispravan je. Ona prešućuje rad M. Medinija — samo da njega spomenem — koji je u knjizi »O postanku i razvitku kmetskih i težačkih odnošaia u Dalmaciji« Zadar 1920. na str. 25—46 potanko obradio problematiku agrarnih odnosa u Zadru. Ako je to učinila zato jer se bojala priznati da je Medini to obradio temljitije i bolje od nje tada je to sakrivanje naivno. Njen rad je veliki korak natrag, ne samo u usporedbi s I. Beucom, nego i M. Medinijem, naprosto zato jer-je rob svoje sheme: teritorij i kultura uzrokuju pojavu kmetstva i težaštine, a ne stvarni proizvodni odnosi i konkretna opterećenja i obaveze. Zbog te sheme nije vidjela izvore koje je obaraju. Iz tog razloga je zakupničke ugovore, jer se odnose 281