ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 278

s obzirom na površinu Astareje, i veliki kompleksi. U dubrovačkoj Astareji postoji nekoliko relativno velikih imanja. Npr. imanje Slave Volco u XIV st. vrijedi 4220 perpera. Na tom imanju moglo je živjeti i raditi nekoliko kmetskih obitelji, ako je veličina posjeda uvjet pojave kmetstva. Grube de Mence ima posjed vrijedan 1200 perpera, Marin Bona 1500, Nikola Cherpa 1900 itd. Prihvativši Beucovu definiciju kmetstva u Zadru kao dobru, autorica navodi i neke primjere. Uzima dok. iz SCD VII, 273—'275 (zaboravlja napisati da potječe iz 1297 god.) i nalazi da »ljudi ili jobagioni« samostana sv. Marije u Zadru uzimaju 40 ždrijebova samostanske zemlje u Obrovici da je obrađuju na 20 godina. U ime zakupnine kmetovi će godišnje davati samostanu 11 modija žita, koje će na svoj trošak dovesti samostanu, kao i sijeno i slamu; davat će 4 dara: za Božić 2 svinje, na blagdan sv. Skolastike 40 kokoši, na Uskrs 20 tovljenih ovnova ili kastrata, na Malu Gospu 2 krave ili 2 vola. Slobodno mogu napustiti ždrijebove, kao što ih opatica smije otpustiti s posla, itd. Autorica tvrdi da je ovo prvi »poznati ugovor, u stvari urbar sa zadarskog područja«, da »orahovički kmetovi stupaju tada prvi put u takav kmetski odnos sa samostanom« (263). Iz toga se može zaključiti da autorica smatra da je ovo kmetski ugovor. Konstatira dalje da je kmet u XIII st. slobodan, da je opterećen naturalnim podavanjima i darovima, da redovnica nema nad njim nikakve jurisdikcije. Ona vidi da ovi kmetovi nisu opterećeni tlakom. Razlog nalazi što samostan nema alodija. Isprika je neuvjerljiva. Besplatan rad na zgonu jest glavni element kmetstva. (Usp. Beučevu definiciju kmetstva). Tog besplatnog rada nema u ovom ugovoru. Zbog toga navedeni ugovor nije kmetski ugovor niti je on tobože urbar. Naturalna podavanja mogu, ali ne moraju biti element kmetstva. Ona su sastavni dio naturalnog zakupa. Drugi slučaj na koji se autorica poziva (SCD III, 254) da je kmetski, odnosi se na podložnike samostana sv. Krševana na Dugom otoku, Telašćici (Tilagu) iz 1225. godine. To nije nikakav kmetski ugovor, nego je čisti i pravi zakupnički ugovor. Zakupac Andrija Petrice ima svoje ljude, orače pomoću kojih će obrađivati zemlju. Svi troškovi oko obrade zemlje, sjemena i plodova idu na polovicu. Konkretno trošak za upotrebu volova ide na »medietatem«, kao i svi ostali troškovi (semina, expendia) idu »per medietatem«, a također i prirod (fructus) se dijeli »per medium«. Što je N. Kl. našla ovdje kmetskog? Možda jedino to što se ugovor sklapa izvan zadarske Astareje i zato ga treba pošto poto proglasiti »kmetskim«! Ona se i dalje zadržava na Dugom otoku i to upravo na Tilagu (Telašci). Poziva se na dok. iz 1305 (SCD VIII, 108—109). U njemu stoji da Ivan Merdeš uzima »ad affictum« (to je tipičan zakupnički izraz) ledinu i oranicu samostana sv. Krševana u Zadru na 10 godina (to je kratkoročni zakup). Za uzvrat dužan je godišnje na Veliku Gospu dovesti samostanu 25 modija pšenice i 25 modija ječma na svoj trošak. Opat se obavezuje da neće otjerati Ivana, a Ivan da neće napustiti posjed kroz ugovoreno vrijeme. Tko prekrši ugovor plaća kaznu. Ivan će uživati plodove zemlje koju iskrči i privede kulturi. Godišnje će davati samostanu 3 dara. Plodove jabuka dijelit će na pola. I ovaj ugovor je pravi zakupnički ugovor, a ne kmetski. U njemu nema karakterističnih kmetskih elemenata. To su ugovori izvan zadarske Astareje. 278