ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 277

Nije jasno iz njene definicije težaka ako on obrađuje svoju zemlju, kome onda ima i zašto davati dio ploda? Od težaštine se po njenom izlaganju izdvaja ratarstvo »kao posebna vrsta odnosa i načina obrade«. Budući da je u astarejama mali posjed, tu nema ratarstva. Oranice su izvan astareje, tamo se siju žitarice. Čovjeku pomaže životinja. Taj posao ne obavlja težak nego kmet. »Oranicu na kojoj se siju žitarice ne obrađuje težak, već kmet

... Iz svega što je rečeno nije teško razabrati da količina zemlje i najpogodnija kultura koja se na njoj uzgaja uvjetuje položaj obrađivača prema zemlji, vlasnika prema obrađivaču i najzad obrađivača prema samoj zemlji« (261). Zatim zaključuje: »nastajanje kmetskih odnosa nije uvjetovano historijskim razvitkom zadarskog kotara u tom smislu da su kmetski odnosi nastali tek na onim dijelovima gradskog područja koji su kasnije priključeni Astareji i na koje je tobože djelovalo hrvatsko običajno pravo« ... Kmetstvo nastaje u selima u kojima su »prostrane površine plodne zemlje na kojoj dobro uspijevaju žitarice« (268). Bitni promašaj navedenih tvrdnji, po našem mišljenju, jest što po N Kl. nije bitan proizvodni odnos kao takav, nego teritorijalni. Na Astareji onaj koji obrađuje zemlju je težak zato jer kopa na Astareji. Izvan Astareje je seljak kmet jer ore zemlju izvan Astareje. Ona čudno postavlja problem: dovle je granica Astareje i dovle smije biti kmetstvo, a odavde smije postojati težaština. Nije dakle više važno ni osobno, ni stvarno opterećenje seljaka, nego je važna teritorijalna pripadnost. U Astareji, da na to upozorimo, ne sadi se samo loza i maslina, nego sve kulture uključujući i žitarice. Nisu samo tu vinogradi i maslinjaci, premda njih najviše ima, nego i vrtovi, oranice i pašnjaci za stoku. Isto tako izvan Astareje uzgajaju se kulture maslina i vinove loze. Teritorijalni princip: Astareja = vinograd i maslina = težak; izvan Astareje oranica — kmet, jest zabluda. Ta shema nije istinita jer kmetova može biti i u Astareji, kao 1 težaka izvan Astareje, jer i u Astareji ima oranica, kao izvan nje vinograda i maslina. Kulture se uzajamno prozirniju u i izvan Astareje. Dubrovačka astareja nije prostor od svega nekoliko kvadratnih kilometara, kako piše autorica, nego površina od 8271 hektar. Slično i sa zadarskom astarejom. U astarejama ne žive uglavnom težaci koji se uvečer vraćaju u grad pošto su težili zemlju. Tu postoje stara, prastara naselja sa svojim autohtonim načinom života vezanim uz selo i zemlju. Oni bi postojali i da nisu u blizini Zadra, odnosno Dubrovnika, kao što postoji niz naselja uz obalu, a da nisu u blizini gradova. Ima neke, ali ne duboke razlike u zanimanjima i kulturama zemlje npr. između Cavtata i Zatona u dubrovačkoj Astareji s drugim priobalnim mjestima koji su izvan nje. Slična je situacija sa Diklom, koji je unutar zadarske Astareje i njihovog priobalnog susjeda Petrčana, Nina, Sukošana i si. Autorica miješa dva osnovna pojma: zanimanje i proizvodni odnos. Težak je zanimanje, kmet je proizvodni odnos. Za nju je i ratarstvo proizvodni odnos! Težak ne mora biti kmet, ali svaki kmet je u pravilu težak po svom osnovnom zanimanju. Kao što postoji kmet kao proizvodni odnos izvan Astareje, tako postoji i u Astareji. Obratno težak kao zanimanje i kao proizvodni odnos težaština, nalazi se i izvan Astareje. Netočna je njena predodžba da su u Astarejama isključivo male parcele. Njih doduše ima u velikom broju. Isto tako javljaju se i relativno, 277