ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 272

reći da je kmet jednog zemljovlasnika mogao biti i polovnik kod drugog? Pođimo dalje. Tekst J. Lučića: »Ili npr. Pavao sin Dragonjin sa svojim sinovima Petrom i Marinom uzeo je 1275. od opata crkve sv. Petra na Sipanu crkvenu zemlju da je obrađuje na 1/2. Osim toga dobio je i jedno selište (sellam) za koje je morao godišnje raditi 3 tjedna besplatno na crkvenom vinogradu (Roller, 157, i 299 bilj. 690).« (ZC 75). Tekst N. KL: »Kad na primjer Roller donosi dokument iz 1275 on sasvim ispravno konstatira da je to »prvi trag rabote na području Otoka«, a Lučić donoseći iz Rollera taj isti izvor ne razlikuje ga ni vremenski ni prostorno« (251). Ako N. Kl. nije vidjela da je u tekstu J. L-a označena godina 1275 (dakle da je vremenski određen) i da se podatak odnosi na Sipan (prostorno vezan), tada mogu samo konstatirati da ona jednostavno govori neistinu samo zato da govori neistinu.

8 Istražujući zemljovlasničke odnose u dubrovačkoj Astareji vidio sam da je zemlja najviše u vlasništvu vlastele, pučana svih kategorija, crkve i općine. Zemljovlasnička struktura drugih dijelova dubrovačke republike bila je kudikamo jednostavnija. Npr. kad su Dubrovčani stekli Ston i Pelješac vlastela su prigrabila 100°/o odnosno 87,5°/o zemlje, dobivši gornje dijelove Astareje uzeli su 1366. godine 73% zemlje, u Primorju su 1399 na sebe uknjižili 86°/o zemlje (Manančikova, 19). Slično je bilo i sa Konavlima u početku XV stoljeća. Zemlja je dakle gotovo sva u rukama vlastele. Oni su je smjeli otuđiti uz dopuštenje i određene uvjete. U Astareji u XIV st. a tako isto i na Otocima, još su jake zemljovlasničke pozicije pučana i crkve. Međutim tijekom XIV st. vlastela su preuzela dominantnu zemljo vlasničku ulogu u Astareji i Otocima. Seljaci u pravilu nemaju vlastite zemlje. Oni obrađuju tuđu zemlju stupajući bilo u zakupnički (naturalni ili novčani) proizvodni odnos ili kmetski ili su najamni poljoprivredni radnici, nadničari. Unatoč tome što su u takvom agrarno- proizvodnom odnosu, oni se mogu baviti, a i bave se, veoma različitim drugim poslovima, jer su osobno slobodni. Zanimaju se npr. stočarstvom, proizvodnjom: soli, kupa, vapna; kamenarstvom, klesarstvom, zidarstvom, mlinarstvom, pčelarstvom, šumarstvom, skelarenjem, pomorstvom, brodogradnjom; trguju: bave se novčarskim transakcijama i različnim obrtima, oni su: postolari, zlatari, kožari, drvodjelci, kovači itd, zatim sluge i si. Kao stanovnici Astareje tj. izvan gradskog područja, distrikta, podanici su države. Kao takvi imaju stanovita prava i dužnosti. Osobna sloboda nije bila ograničena, osim pozitivnim zakonima. Jedino nisu imali politička prava (usp. Anali, 135—164, Prošlost Astareje, 93—118). S obzirom na iznijete zemljovlasničke odnose i prilike, zanimalo me da li u Astareji postoji slobodan seljak u onom smislu da je puni vlasnik zemlje i kuće, da kao neposredni obrađivač vlastite zemlje od nje živi, može je otuđiti, prodati i si. Zakupnik bilo koje vrste i kmet, zato jer nisu zemljovlasnici, nisu mogli otuđiti zemlju. Najamni pak poljoprivredni radnik nema (dovoljno) vlastite zemlje zato ne može isključivo od nje živjeti. Pronašao sam rijetke slučajeve da u XIV st. postoji nekoliko slobodnih 'U ZC XXII, str. 75 u bilj. 86 đonio sam jedan agrarni ugovor iz god. 1317. U rečenici »et eorum heredes debent sibi totam utilitatem« riječ »debent« treba zamijeniti sa »habeant«. Tad će se dobiti pravi smisao. Nije mi jasno kako je došlo do te pogreške. 272