ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)
Strana - 270
Lučić nema ni jedan jedini izvorni podatak — premda se služi i falsificiranim ispravama — kojima bi mogao dokazati da su servi robovi ili radna snaga na posjedima. Uostalom pitamo se, kakav pojam ima Lučić o tadašnjem dubrovačkom društvu ako misli da su vlasnici zemlje — a to su sve male površine — mogli uzdržavati robove za obrađivanje malog posjeda?« N. Kl. svjesno prevrće moj tekst. Ono što sam napisao da se odnosi na Rollera (i Ivellia) da treba štošta dodati i ispraviti, jer nije koristio sve arhivske izvore, N. KL mi to podmeće da pišem o starörimskom kolonatu?! O starörimskom kolonatu naveo sam napise sedmorice autora i definicije iz 4 enciklopedije. N. Kl. namjerno ispušta 4 autora samo da što više umanji tekst. Ako joj nije jasan pojam kolonata, kako se razvio i kako je izgledao pri kraju rimskog carstva iz tog prikaza, tad joj zacijelo neće biti jasno niti da je napisana čitava knjiga o tome. Staro rimski kolonat je i odviše poznata stvar da je, po mom mišljenju i previše napisati 3 stranice. Njen posprdan odnos, između ostalog, prema PWRE, Enciclopedia italiana — »nije zanimljivo što je iz takve literature pokupio« — dokaz je da ona nije imala u rukama PWRE, da jednostavno ne zna ni sadržaj, ni autore pojedinih napisa. Nije samo čast biti suradnik PWRE, nego se smatra priznanjem ako se nečiji rad spomene u njoj. To što N. Kl. misli o toj i sličnim enciklopedijama zaista nikog ne uzrujava. O agrarnim odnosima u rimskoj provinciji Dalmaciji i dubrovačkoj okolici u rimsko doba napisao sam toliko koliko se moglo i smjelo napisati na temelju sačuvanih izvora i literature — stranicu i pol. N. Kl. tome prigovara. Očekivali bismo da će ona napisati barem koje slovo više. Kad N. Kl. možda još koji put otvori ZC XXII i na str. 62. pročita da sam naveo literaturu: Rollera i svoj rad iz AV, IV —V — tada bi bio red da se javno ispriča kad tvrdi da nisam citirao te radove i da iznenađujem metodskim propustima. Možda će tada vidjeti da nema bitne razlike — samo je pitanje nijansiran ja — u mojem prikazu pojave kmetstva u AV IV —V i ZC XXII, jer oni čine cjelinu premda su tiskani u različitim časopisima. O kategoriji ljudi zvanim u izvorima » servi « postoji dosta literature. Nju je opširno prikazao B. Grafenauer u ZĆ XIV, na str. 57—77. Pozvao sam se stoga na njegov rad. Tko hoće detaljne upute i da se informira o problematici u našoj historiografiji o servima tamo će naći gotovo sve. Budući da je njegovoj savjesnosti izmaklo da navede i jedan moj prilog, njega sam unio u svoju raspravu. Kako prihvaćam njegovu definiciju serva, nisam smatrao potrebnim — a tako se u nauci li radi — da ja ponovno referiram o servima na dvadesetak stranica, kad je to već učinio Grafenauer. Taj moj postupak N. Kl. je označila »odnos je Lučića prema literaturi neispravan« ! Iz literature, osobito de Coulangesa, starorimski posjed prilikom propasti rimskog carstva dijeli se na dva dijela: zemlju, koju obrađuju koloni (mansus) i zemlju, koju obrađuje vlasnik u vlastitoj režiji (dominicum). To sam prihvatio. Za N. Kl. »pojam starorimskog posjeda« kako ga opisuje Lučić ne postoji«. Ako ona smatra da to nije točno, neka iznese svoje mišljenje o strukturi starorimskog posjeda i pobije de Coulangesa! 270
