ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 199

vidi koje će sve kategorije naziva uvrstiti u indeks predmeta. Mora ispravno odabrati termin i označiti doista onaj sadržaj koji odgovara stvarnosti. Npr., u izvještajima raznih organa vlasti može se govoriti o »razboinicima«, zapravo o »hajducima«, pa sva takva mjesta u tekstu treba indeksirati pod »hajduci«, a pod istom rubrikom (lemom, natuknicom) »hajduci« grupirati sve definicije za njih iz objavljenih tekstova: »razbojnici«, »zločinci«, »odmetnici« i si. Od svih spomenutih definicija napravit će se uputne natuknice: RAZBOJNICI, v. HAJDUCI Naravno, ako je u tekstu riječ o običnim drumskim razbojnicima, koji napadaju sve prolaznike bez razlike i ne nose u sebi element nacionalnog otpora protiv tuđina, tvorit će oni normalnu natuknicu, sa brojevima stranica na kojima se pojavljuju. Po mogućnosti natuknica mora uvijek biti imenica, ili bar izraz koji počinje imenicom. Ako treba uvrstiti u indeks neki izraz koji počinje prijedlogom ili pridjevom, preformirat ćemo — za potrebe indeksa — taj izraz tako da ćemo na prvo mjesto staviti imenicu iz njega,, zatim zarez, na onda riieči koje su bile pred tom imenicom (iza njih eventualno tildu, tj. znak CVJ, ili crtu : ), i tek zatim, opet odvojeno zarezom, obiašnjenje. Izraze u kojima poredak riječi ne odlučuje o značenju ne treba pri premetaniu (inverziiil sastavnih düelova dijeliti zarezom u sredini. Npr., u latinskom tekstu stoii »parato aere« = »gotovinom«. Budući da značenje tog izraza ostaie potpuno isto i u poretku »aere parato«, te da pojmovi moraju ući u indeks u nomitativu, glasit će on kao natukmca »aes para tum«. U slučaju potrebe dodat ćemo i prijevod »gotovina«, a vrlo je poželjno navesti na kraiu i tzv. uputnice ili uputne natuknice: »v. još i floreni, moneta, aurei, impériales itd. (nabrojili smo, dakle, još neke nazive novaca; kad čitalac pregleda sve stranice na koje ga upućuju brojevi pod »aes paratum« i dodanim uputnim natuknicama, steći će bar približnu sliku o monetarnoj situaciji vremena iz kojega su izdani arhivski dokumenti). Ipak ostaju na prvom mjestu, kao nosioci leme (natuknice, rubrike), tzv. stalni pridjevi i oni koji nose u sebi distinktivni potencijal izraza. Iz Zaključaka Hrvatskog sabora primjer su izrazi »Diaetalis materia« (»predmet koji se rješava nà zajedničkom saboru za Mađarsku i Hrvatsku u Požunu«) i »caristiacum tempus« — »vrijeme skupoće«. Kad bismo te izraze stavili u indeks pod »materia« i »tempus«, bila bi korisna informacija o Požunskom saboru i skupoći napola skrivena od čitalaca. Indikaciju da se pravi sadržaj izraza nalazi u pridjevu i da, prema tome, taj pridjev »vodi« rubriku, nalazimo već u samom položaju izraza. Tako se naš uzorak »Diaetalis materia« nalazi doista u odlomku teksta koji je posvećen Požunskom saboru, a »caristiacum tempus« u kontekstu o skupoći. Stalni pridjevi su oni koji skupa s imenicom tvore općepoznate termine i nazive, npr. latinski »perpetuus comes« = »nasljedni župan (županije)«. U praksi se dešava da je dva ili više naziva u originalnom tekstu upotrijebljeno da se označi jedan te isti predmet. Redaktor i sastavljač indeksa moraju budno paziti da te nazive združe u jednu natuknicu, ili bar da ih povezu uputnicama. U VIII svesku Zaključaka Hrv. sabora imenuje se poznata Kraljičina regulacija Vojne krajine jedanput kao 199