ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 200

»diploma oecasione regulationis confiniorum concessum«, a drugi put kao »diploma anno 1750. elargitum«. Pojedine riječi na domaćem jeziku, ako dolaze u dužim tekstovima na stranom jeziku, svakako ulaze u indeks. Tako npr. iz istog VIII sveska hrvatska riječ »oszebujek facultates privative possessae)«. Stvarno kazalo može biti »kratko« i »prošireno«, tj. bez objašnjenja ili s komentarom indeksiranih pojmova. Ako je stvarno kazalo ujedno i specijalno — sadrži samo nazive iz strogo određenog područja u tematskoj vezi sa sadržajem objavljene arhivske građe — onda će svakako biti »prošireno«; imat će, dakle, duža tumačenja nabrojenih riječi. Za izdanja novijih arhivskih dokumenata indeks predmeta može biti na našem jeziku (ako nema jakih razloga protiv toga, kao što bi npr. bila neprevodivost preciznih ili specifičnih pravnih termina) i relativno malo »proširen« (sa sasvim kratkim objašnjenjima). Objave starije građe (u našem slučaju XVI st.) imat će indeks na jeziku originala, s prijevodima natuknica i njihovim opširnijim komentarom. Samardžić (o. c, str. 58) spominje i mogućnost da se u istom indeksu predmeta donesu i njihovi nazivi na jeziku originala (ako nije identičan s našim jezikom) i u prijevodu na naš jezik. Brojevi stranica štampali bi se kod originalnih natuknica, a uz njihove prijevode stavila bi se uputnica na te originalne nazive. 106. SPECIJALNI INDEKSI. Sastavljaju se, ako je potrebno, za razne grupe pojmova koji se vrlo često javljaju u obrađenim dokumentima, a pretpostavlja se da su slabo poznati čitaocima: ustanove, mjere, novčane jedinice, časopisi, listovi, knjige, Članci, pjesme itd. Teško je odrediti u čemu se oni razlikuju od tzv. rječnika termina (v. t. 107); možda jedino u tome što se u specijalnim indeksima ubilježavaju brojevi stranica na kojima dolaze dotični pojmovi, dok rječnik termina ne mora sadržavati te brojeve. U specijalnim indeksima moraju objašnjenja biti kritička i kompletna. 107. RJEČNICI TERMINA (TERMINOLOŠKI RJEČNICI) obuhvaćaju zastarjele, lokalne, specijalne i općenito slabo razumljive stručne izraze u izdanju arhivske građe, i to u slučaju ako je u tekstu takvih izraza relativno dosta; ako ih nema puno, mogu se objasniti u komentaru. I kod termina moramo odabrati najčešći ili standardni grafiiski oblik, jer se oni u izvorima često različito pišu; ostali manje upotrebljavani grafijski oblici navode se iza onog najčešćeg ili standardnog. Objašnjenje termina mora se sastojati, kako navodi Samardžić (o. c. str. 59), od primarnog etimološkog izvoda, dali ih etimoloških izvoda, doslovnog značenja, odnosno prijevoda (u navodnicima), značenja termina u vremenu i društvu u kojem se upotrebljavao, kasnijeg značenja i porijekla. Kad bismo prema tom zahtjevu obradili jedan izraz iz Zaključaka Hrvatskog sabora (štampani svezak VIII, 1759—1773), npr. »libertinismus«, izgledao bi on ovako: LIBERTINISMUS, od lat. libertinus »slobodnjak« preko franc, libertin »čovjek razuzdana ponašanja, koii ne priznaje autoritete, slobodni mislilac«; osnova u lat. liber »slobodan«; u XVI stolj. u Ženevi naziv »libertini« označavao je građane koji su se odupirali Kalvinovu učenju da svećenici moraju kontrolirati cijeli život u gradu, pa i privatni život pojedinaca; kasnije u Holandiji i Francuskoj označava slobodne 200