ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 189

Sumnjive riječi ili rečenice označuju se osim toga i u tekstu (»nad crtom«) upitnikom u Zagradama. Neuobičajene riječi ili grafije također se označuju uskličnikom ili latinskom riječcom »sic« u zagradama. Kad komentiramo praznine (lakune) u tekstu, moramo razlikovati one koje je pisar namjerno ostavio u tekstu od onih koje su nastale oštećenjem ili nečitljivošću; ta razlika mora biti jasno naglašena u napomeni. U napomenama se može štampati i očita ortografska pogreška ili lapsus calami originalnog teksta ako smo ih popravili »nad crtom«, tj. u tekstu dokumenta donijeli ispravnu lekciju. Kako zahtijeva Milosevic (o. a), količina napomena mora biti »u pravoj sredini između preškrtih i preobimnih«. U naučno-popularnim izdanjima i hrestomatijama bit će ih, naravno, manje nego u naučnim izdanjima. 100. SADRŽAJNE NAPOMENE dat će se uz važnije ličnosti, mjesta, realije (predmete) i događaje. One moraju čitaocu otkriti pravo značenje pojedinih zbivanja, pravu ulogu historijskih ličnosti; upozoriti ga kad se u tekstu publicirane arhivske građe događaji prikazuju neistinito ili tendenciozno; navesti dopunske činjenice važne za potpuno shvaćanje objavljenih tekstova; eventualno informirati čitaoca kako je došlo do toga da je o danom historijskom zbivanju nastao upravo taj i takav tekst što ga on ima pred sobom. Svakako treba komentirati pseudonime i fiktivna imena mjesta, pa i alegorije. Ako original citira neke dokumente, a oni se mogu naći (nisu objavljeni u istom izdanju), ukazat će se u napomeni na njihovo nalazište. Sadržajne napomene su organski povezane s tekstualnima, i često će jedne rezultirati iz drugih. Npr., u objavi Regesta Gašpara Mazalena-Sadaića, gradskoga oficijala-suca iz g. 1562.

u

* spominje se »Franjo Thay«. Čitalac koji nema prakse s arhivalijama treće četvrtine XVI st. iz sjeverne Hrvatske teško će pogoditi — a možda bi ga to zanimalo — da je »Thay« jedna od grafičkih varijanata za »Tahy« ili »Tahi«, »de Tah«, pa da je, prema tome, na onoj gozbi bio lično Franjo Tahi, kasniji vlasnik i zakupnik Susedgrada i krivac za seljačku bunu 1573. Razumljivo je da sve izdavačeve tvrdnje u napomenama moraju biti dokumentirane, tj. mora biti citiran njihov izvor. 101. KRONIKA DOGAĐAJA pomaže čitaocu da pravilno i svestrano shvati sve pojave u povijesnom razdoblju na koje se odnose objavljeni dokumenti. Ta kronika sadržava konkretne, točne i provjerene historijske činjenice, a sastavlja se već tokom rada na izdanju. Mora biti svakako uvrštena u ona izdanja u kojima cijeli tok događaja nije jasan iz spisa publiciranih u njima (bilo da ih je premalo, bilo da tendenciozno prešućuju neke događaje, ili si.). Postoje dvije vrste kronike događaja: 1) historijska kronika, koja nabraja glavne historijske činjenice i događaje u dotičnom periodu; 2) biografska kronika, u izdanjima posvećenim jednoj ličnosti; daje osnovnu informaciju o fazama života i aktivnosti te ličnosti. Poželjno je kroniku događaja oblikovati u tri kolone: Datum Događaj, činjenica i si. Izvor (za tvrdnje u prve dvije kolone) 112 Od Krešimira Filića, u »Starinama« 49, 1959, 301—320, na str. 304. 189