ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)
Strana - 161
posvećenu određenom problemu ik' konkretnom geografsko-teritorijalnom pojmu, onda je to tematska publikacija. Npr. Hrvatska vojna krajina u XVI stoljeću. Općenita je pojava da redaktori raznih historijskih izdanja nemaju energije, a možda ni sredstava, da saberu i prezentiraju vrlo efektne originalne geografske karte (a to se može reći i za grafike) koje su genetski vezane za arhivsku građu što je objavljuju. Metodika publikacije kartografskih izvora ima neke svoje posebnosti. Geografske karte djeluju osobito efikasno kad treba ilustrirati teme o geografskim otkrićima, ekonomskom razvitku, geografiji naselja, vojnoj povijesti, povijesti geografije i kartografije i o lokalizaciji geografskih imena. Izabirući geografske karte za objavu, redaktor polazi od ocjene njhova značenja, potpunosti i vjerodostojnosti, stupnja očuvanosti i vremena nastanka. Kod svake karte treba provjeriti sve one okolnosti kao i kod normalnog dokumenta: okolnosti nastanka, historijat postanka i porijekla izvora za tu kartu, eventualnu tendencioznost u bilo kojem pravcu, vrijeme nastanka, autorstvo, originalnost i vjerodostojnost. Treba pripaziti da karta možda nema i svoj teKstualni dio; ako postoje indicije da ga je neKad imala, treba potražiti gaje je on sada arhiviran. Mora se organizirati potraga koja bi utvrdila postoje li još na kojem mjestu drugi primjerci, kopije ili predlošci karte koja se kritički izdaje, Sadržaj karte mora se pažljivo izučiti. U publikaciji treba sačuvati originalne nijanse boja (osobito ako je karta geološka). Gruba pogreška bi bila zamijeniti boje originala šraiiranjem ili čim sličnim. Ne smije se previše povećavati mjerilo, tj. smanjivati format. U objavi se mofa moći pročitati sve ono što piše na originalu, idealno je da se format karte pri reprodukciji uveća. Sve tekstove na karti KOJI su iz bilo kojeg razloga teže čitljivi ili razumljivi treba donijeti u posebnoj transliteraciji ili transkripciji. Sve uvjetne znakove na karti treba rastumačiti. Ni pod koju cijenu ne smije se odvajati tekst karte od njena grafičkog dijela ako su u originalu na istom listu. Ne smije se mijenjati smjer i pozicija natpisa i tekstova, makar oni u originalu stajali naopako ili okomito. Pogotovo se ne smije mijenjati vrsta slova kojima je taj tekst pisan. Općenito se ne smiju poduzimati nikakvi »ispravci« ili »poboljšavanja«. A kad ih već nikako nije moguće izbjeći, onda ih treba uočljivo komentirati. Nipošto se ne smije mijenjati mjerilo, npr. stavljati kilometre mjesto milja. Dobro je predvidjeti pred reprodukcijom karte poseban list prozirnog papira, na koji će se odštampati sve potrebne legende, transkripcije, transliteracije i numeracije. Na tom prozirnom papiru otisnute su i konture grafičkih likova na karti, pa se on može precizno s njom dovesti u podudarnost, npr. tako da sadašnja imena gradova otisnuta na prozirnom papiru, točno pokriju stara imena istih gradova na reprodukciji. Zaglavlje karte štampa se ispod nje i svakako mora sadržavati njen originalni naslov, koji se može skratiti izbacivanjem nebitnih elemenata. O sastavljanju legende za objavljene geografske karte vidi poglavlje 89. ove radnje. Kad je kliše za reprodukciju gotov, mora redaktor naročito pažljivo pregledati korekturni otisak da vidi nisu li se tehničkom greškom II Arhivski vjesnik 161
