ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)
Strana - 151
dotičnog vremena i mjesta? Jesu li oni u nauci poznati? Da li je sadržaj izvora bitan za naučnu interpretaciju tih povijesnih razdoblja? Da li su spisi »standardni« ili imaju neke određene posebnosti i »naučnu težinu« za samu historijsku nauku? 69 Prednost pri štampanju imaju, što je i logično, dokumenti s prikazom dosad nepoznatih zbivanja. Za neka značajna razdoblja, kao npr. za g. 1848. mogu vrijediti i posebni principi (ima relativno više važnih dokumenata). O kritici teksta bit će ukratko riječi malo kasnije, 50 a za našu svrhu dovoljno je sada napomenuti da na izbor dokumenata za publikaciju utječu ovi rezultati kritike teksta (filološke kritike): da li je autor spisa doista onaj koji je kao takav označen? Da li je taj autor i inače pouzdan ili se kada spominje u vezi s falsifikatima? Da li vanjske karakteristike dotičnih arhivarija — format, materijal, jezik, pismo, vodeni znak, pečat itd. — odgovaraju autoru, vremenu i mjestu nastanka? jasno je da se ove dvije analize — historijska i filološka — ne smiju izolirati jedna od druge, već se moraju izvoditi u uzajamnoj zavisnosti. Tu pridolazi i jedan praktični kriterij: da li je dokument već objavljen, i ako jest, da li je to izdanje još uvijek lako dostupno publici? U praksi je katkad teško provjeriti da li je neki spis već negdje objavljen. 51 Brižljivo vođena kartoteka izvora, kako smo je maločas opisali, pomaže u rješavanju tog problema. Načelno se po drugi put štampa već objavljena arhivska građa ako a) je objavljena u zastarjelim izdanjima, u malom broju primjeraka, u knjigama koje su u vrijeme prijašnjeg režima zaplijenjene, ili ako iz bilo kojeg tehničkog razloga nije pristupačna onim čitaocima kojima bi morala biti; b) prva objava nije potpuna, točna ili ako je iz drugih razloga izgubila veći dio svoje naučne vrijednosti i efikasnosti; c) ako je dokument prvi put objavljen u nekom manjem izboru građe a sprema se akademsko izdanje, u koje — po kriterijima za uvrštavanje u tu ediciju — taj dokument treba ući. Ako se ranije objavljeni spisi ne donose u cijelosti, treba na njih upozoriti regestima ili bilješkama. 52 49 Npr. djela našeg historičara Ivana Lučića. 50 U t. 22. 51 Zato se u Dokumentaclono-informativnom centru Arhiva Hrvatske i predviđa evidencija svih objavljenih dokumenata koji su direktno ili indirektno vezani uz Hrvatsku. 52 Ako je dokument prvi put objavljen u novinama, vremenski blisko samom zbivanju (onda je, znači, napisan i štampan kao aktualan članak), ne uzimaiu to neki autori kao prvu publikaciju. Na ovom je mjestu praktično ukratko izložiti stavove V. M. Hevroline o ponovnoj i paralelnoj objavi historijskih izvora (»Voprosy arhivovedenija« 1964, br. 2, str. 58—64). Na pitanje da li se prva publikacija nekog dokumenta u novinama može smatrati njegovom doista prvom objavom, odgovara autorica da to zavisi o namjeni zbornika koji se konkretno priprema pa za vrijeme rada na njemu postavljamo sami sebi to pitanje. Potpuno je normalno da će se u naučno-popularnom izdanju pojaviti i dokumenti koji su već drugdje štampani. Isto vrijedi za hrestomatüe. Dokument će se ponovno publicirati i onda kad bi tema dotičnog zbornika bila nepotpuno osvijetljena ako bi on bio izostavljen upravo iz tog formalnog razloga što je već ranije štampan u nekoj knjizi (koja je možda posvećena i sasvim drugoj temi).' Osim toga, ako se npr. u nekoj publikaciji prezentira cjelokupni arhivski fond, a pojedini su spisi iz njega već prije objavljeni na drugim mjestima, štampat će se oni ponovno u toj publikaciji jer bi inače bila narušena cjelina fonda. Dešava se da je jedan te isti dokument publiciran u dva zbornika, i to u jednom na osnovu koncepta, a u drugom na osnovu primljenog originala, no ipak je u obadva slučaja označen kao »original«, makar su i neke riječi različito pročitane i transkribi151
