ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 145

je položaj objavljenih spisa u kojem većem fondu (grupi fondova), podgrupi ili arhivskoj seriji. Čitalac mora saznati koji su srodni fondovi snimljeni ili se snimaju; koji srodni spisi postoje u istom arhivu koji izdaje mikrofilmski zbornik, a koji izvan njega. Ako nema dobrih originalnih informativnih pomagala koja će se snimiti skupa sa spisima (ili, što je još bolje, na posebnom kolutu filma), a budući da visoka naučna vrijednost spisa zahtijeva određeno informativno pomagalo, treba ga sastaviti i snimiti. Mnogo je preporučljivi je štampati takvo informativno po-, magalo (indeks, repertorij) u obliku brošurice, ili ga bar snimiti na poseban kolut mikrofilma radi lakše manipulacije pri upotrebi.

32 Sdgnalni listovi (engleski: target sheets) pišu se i snimaju na mjestima gdje neki dokument nedostaje (no popis takvih dokumenata može se donijeti i u posebnoj brošuri). Teško čitljivi originali prepisuju se strojem i onda se snima taj prijepis. Poželjno je da jedna strana prijepisa odgovara jednoj strani originala. Jednoj temi može se istovremeno posvetiti i mikrofilmski zbornik i konvencionalno tiskano izdanje. U tom slučaju obično je više dokumenata sadržano u mikrofilmskoj publikaciji, a štampani su samo izabrani najvažniji spisi.

33 Izvori se najprije izdaju na mikrofilmu. Najprimitivniji oblik mikrofilmskog objavljivanja je čuvanje negativa i na zahtjev izrada pozitiv-trake.

34 Po sovjetskim kalkulacijama izdavanje dokumenata u obliku mikrofilma je oko četiri puta jeftinije od nj ihova štampanj a.

35 Često se diskutira o prednostima i manama mikrofilmskog izdavanja. Shellenberg kaže da je velika prednost mikrofilmskog zbornika u tome što predočuje arhive u njihovoj pravoj formi, tj. u cjelini fondova (ovo vrijedi samo onda ako se redaktor rukovodio načelom da na mikrofilmu objavljuje isključivo integralne arhivske fondove).

36 Ako za trenutak prihvatimo to načelo, lista dobrih strana mikrofilmske objave još se produžuje.

37 Evo operacija što ih mora obaviti izdavač konvencionalne štampane edicije, a redaktor mikrofilmski izdavane građe ne mora ih sve izvršiti: 1) tražiti relevantne dokumente 2) skupiti ih 3) uvesti nad njima kontrolu (preglednu kartoteku ili si.) 4) izabrati one koje će objaviti 5) transkribirati ih 6) kolacionirati ih 7) komentirati ih (snabdjeti ih kritičko-naučnim aparatom) 8) srediti ih za publiciranje 9) staviti u rukopis razne oznake za štampariju 10) korigirati (nekoliko puta) 32 »Sadržaj koluta mikrofilma svakako bi trebao imati oblik brošure«, kaže J. C. Olson u članku The scholar and documentary publication, »American Archivist« april 1965, str. 192. 33 Npr. Territorial papers of the United States u izd. Nac. "arhiva države Wisconsin. 34 A. Leisinger ml., »Archivum« 1966, str. 128. 35 A. A. Hodak, o.e. 36 »Archivum« 1966, str. 164. 37 A. Leisinger ml., Microphotography for archives, str. 27. IQ Arhivski vjesnik 145