ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)
Strana - 123
bilježaka, poslužit ćemo se dvostrukim slovima abecede (aa, bb itd.) pošto smo iscrpili sva slova. Pri tome ćemo se služiti abecedom latinskog jezika. Ako su prethodni izdavači čitali neku riječ drugačije, donijet ćemo i njihova čitanja, osobito ako nismo uspjeli utvrditi sigurno čitanje. Bit će slučajeva da se u istom retku dva puta ponavlja ista riječ, te će prema tome biti potrebna dvostruka bilješka. Da ne bi nastala pomutnja na koju se riječ odnosi bilješka o varijanti, kod druge ćemo bilješke istu riječ popratiti s prethodnom ili idućom riječi teksta. Ako je riječ iz bilješke sasvim drugačija od riječi u tekstu, te nije jasno na koju se riječ odnosi bilješka, u kritičkom ćemo aparatu jednostrukom uglastom zagradom s desne strane omeđiti riječ iz teksta na koju se odnosi bilješka, a zatim ćemo donijeti varijantu iz odgovarajućeg rukopisa: a sibi vendiderit] dederit B. To znači da bilješkom a upozoravamo da u ediranom tekstu stoji sibi vendiderit, a da u kopiji B stoji dederit. Kod diplomatičkog materijala, gdje se ipak u većini slučajeva radi o originalima i unikatima, kritički će se aparat sastojati od objašnjenja pojava na materijalu rukopisa, koje mogu utjecati na nerazumijevanje teksta, kao što su mrlje, oštećenja, radiranje, precrtavanje i si. Drugi dio kritičkog aparata sadrži komentar. Tu će se naći razna objašnjenja o kronološkom problemu, o osobama i toponimima, razne vlastite interpretacije koje će se razlikovati od onih prijašnjih editora. Nadasve je važno da se, kad je riječ o nekoj autentificiranoj kopiji, donese tekst same auteritifikacije. Sasvim je razumljivo da će kritički aparat biti tiskan jezikom izdavača. Kako smo vidjeli, još danas neka izdanja (Codex diplomaticus et epistolaris Slovaciae) imaju cjelokupan aparat na latinskom jeziku. Po mom mišljenju možemo požaliti što je ta praksa prekinuta, jer onaj tko može čitati latinske tekstove dokumenata sigurno bi mogao čitati sve komentare sastavljene latinskim jezikom. Osim toga, sastavljač komentara ne bi imao tolike poteškoće s terminologijom dokumenata, koju je katkada gotovo nemoguće adekvatno i jednostavno izraziti nacionalnim jezikom. Obično se sve bilješke izdavača tiskaju kurzivnim petitom, dok se varijante i sigle tiskaju običnim petitom. Na koncu moramo naglasiti da kritički aparat, naročito komentar, pruža mogućnosti izražavanja ličnih stavova izdavača prema tekstu samog dokumenta pa će on biti to oprezniji da ništa ne dira u samom tekstu. U stvari, najvažniji komentar, ako se uopće može takvim nazvati, bit će indeks edicije. Tu ćemo se, svakako, držati principa melius abundare, ali isto tako nećemo index rerum opteretiti raznim natuknicama koje tamo nemaju mjesta. O sastavljanju indeksa ovdje neće biti riječi, jer je to pitanje opširno obradio I. Filipović u svojoj radnji. Na kraju treba istaknuti da ovo što je ovdje rečeno nisu nikakve norme, već samo jedan prilog diskusiji, koji se temelji na osobnom iskustvu u radu na objavljivanju diplomatičke građe kao i na raspravama i praksi nekih modernijih izdavača. Isto sam tako nastojao, koliko god je to bilo moguće, da ukazem kako se načela izdavanja narativnih izvora u biti ne razlikuju mnogo od onih koja primjenjujemo u izdavanju diplomatičkih izvora, makar sam imao pred očima upravo jedno idealno izdanje starije diplomatičke građe. S obzirom na veoma raznoliku materiju teško 123
