ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)
Strana - 103
da je kritički aparat usklađen s tim stanjem. Potpuno izgubljene isprave, kojih je sadržaj ovdje prezentiran regestom, nose redni broj popraćen zvjezdicom. U našoj diplomatičkoj građi najstarijeg razdoblja nalazimo također vijesti o izgubljenim ispravama. Tako, npr., papa Ivan VIII u pismu od 7. lipnja 879. izričito veli da je primio pismo ninskog biskupa Teodozija: »Dilectionis tue litteris receptis atque perlectis.« 92 Slično nalazimo u pismima istoga pape gdje ističe da je primio pismo kneza Branimira. U pismu od 7. lipnja 879. stoji: »Cum litteras principis uestri, Branimir, quas per Iohannem, uenerabilem presbiterum, ipse direxit, legeremus .. .«. 30 Ili pak: »Relegentes nobilitatis tue litteras .. .«. 31 Što se tiče metode izdavanja, ovdje ćemo istaknuti samo ono što predstavlja osobitost izdanja. Križićem uz broj dokumenta označeni su falsifikati, i to jednim križićem označen je falsifikat neke isprave koja je zaista nekada bila izdana, s dva križa označena je Charta spuria koja samo djelomice sadrži nešto što može biti u njoj istinito, s tri križića isprava koja ne pripada navedenom autoru te nema vjerojatnosti da ju je on izdao, s četiri križića ( + + + +r) označen je falsifikat novijeg datuma (pri tome sigla r znači recens). Ukoliko su ustanovljene interpolacije u tekstu, one se navode u bilješkama. _ S obzirom na to da su regesti sastavljeni na latinskom jeziku, izdavač je bio u mogućnosti da se služi terminologijom isprave, što svakako ima veliku prednost i olakšava sastavljanje regesta. Kršćanska imena donesena su u svojoj klasičnoj formi, dok se ostala imena donose kako stoji u ispravi. Imena mjesta u regestu navode se u današnjem obliku, a ako su se promijenila, onda se navodi današnje ime, a u zagradama stari naziv. Ako je datum samo vjerojatan, onda se on stavlja u uglate zagrade; ako ga je pak moguće sasvim točno nadopuniti, onda se on stavlja u okrugle zagrade. S obzirom na tradiciju izdavač majuskulnim slovima abecede označava čitavu skalu mogućnosti u kojoj je pojedini dokument sačuvan: A = original (autograf) A", Al, A2 — sigla za ostale primjerke originala Ai = imitativna kopija (»autographi instar«) B = kopija koju je potvrdio autor ili njegov zakoniti nasljednik C — srednjovjekovni transumpt D = copia simplex do XVI stoljeća E = copia vidimata novijeg vremena F = copia simplex novijeg vremena M = kopija iz manuskripta novijeg vremena R = kopija iz srednjovjekovnih registara P = kopija iz protokola vjerodostojnih mjesta. Ovaj sistem nedvojbeno daje već na prvi pogled stanje tradicije dokumenta, te nije potrebno to svaki put izražavati riječima. Međutim, 20 J. Stipišić — M. Samšalović, Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, I, str. 15, Zagreb 1967. 30 J. Stipišić — M. Samšalović, o.e., str. 13. 31 J. Stipišić—M. Samšalović, o.e., str. 14. 103
