ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)
Strana - 99
za izdavanje homogenih skupina po lokalnom principu, odnosno po principu provenijencije. Pitanje izdavanja talijanskih tekstova još je ponešto složenije. Kada je Grga Novak 1964. nastavio s izdavanjem poznate serije Šime Ljubica Commissiones et relatione s Venetae priređujući IV svezak (1572—1590), opredijelio se za punu diplomatičku metodu. On ističe da su talijanski historičari publicirajući neke relacije prilagodili originalni tekst modernom talijanskom jeziku i modernoj talijanskoj grafiji. Po njegovu mišljenju to mijenja tekst i duh relacije. Osvrćući se na ortografiju, on veli da je ona nekonsekventna: »Pisari pišu ne samo u istoj relaciji nego i u istoj rečenici, pa čak i u istom retku, vlastito ime malim slovima, a malo zatim velikim slovom, pridjeve ponekad velikim slovom, gotovo sve naslove i titule velikim slovom, a ponekad ih malo zatim pišu malim U takvoj situaciji nakon mnogo razmišljanja, opredijelio sam se ja za tačno prepisivanje onako kako je napisano u originalu, bez obzira da li je gramatički, stilistički ili pravopisno prema talijanskom književnom jeziku. To sam učinio zato što sam nakon dugog iskustva došao do uvjerenja da je svaka promjena štetna i da ide na uštrb originalne zamisli i savremene stvarnosti, jer su stil i grafija i sve ostalo odgovarali ne samo duhu vremena nego i ambijentu u kojemu je relacija nastala Smatram pak ako se promijeni bilo koja riječ, ili slog, ili stil, da je to izopačavanje misli onoga koji je relaciju sastavljao, odnosno diktirao. Sve je važno za onoga koji hoće da se uživi u tadanji život, a to uživljavanje je prvi zahtjev prave historiografije. Ovakvo izdanje relacije traži kud i kamo veći napor i ulaganje, ali ono je garancija za ispravnost i tačnost.« 25 Time bi bio zatvoren krug mišljenja o izdavanju historijskih dokumenata kod nas. Na poticaj Arhivskog savjeta SFRJ u novije vrijeme ponovno se pokreću slična pitanja. U ovom pregledu povijesnog razvoja teoretske i praktičke egdotike naglašeno je kako se još uvijek vodi žestoka diskusija o metodi izdavanja povijesnih izvora, pri čemu se ne predlažu samo dvije metode, tj. interpretativna (kritička) ili diplomatička, već niz drugih koje bi značile kompromis. Mora se priznati da je metoda njemačkog kruga dugo dominirala u praksi evropskih stručnjaka, ali još prije drugog svjetskog rata neki su ukazivali na njene nedostatke u pogledu izdavanja materijala diplomatičkog karaktera ističući kako takvo izdanje ne pruža dovoljno vjernu sliku dokumenta. Predlažu se novi simboli, novi znakovi. Kao primjer izdavanja jednog diplomatičkog kodeksa u kojem se očituje taj kompromis dviju metoda možemo uzeti Diplomatarium Danicum. 2 * S tehničke strane ovaj zbornik zaista može poslužiti kao uzor. Njegov se sistem najbolje ogleda u prilogu II. Broj dokumenta nalazi se s lijeve strane, u sredini datum i to naprije godina, zatim dan i mjesec, a na desnoj strani geografski datum. Regest je sasvim kratak. Nakon regesta slijedi legenda o dokumentu, pri čemu se original označava uvijek s A, B itd. " G. Novak, Commissiones et relationes Venetae, IV, str. 5—7, Zagreb 1964. zs Pri ruci sam imao samo tom 2, sv. 1—3, čiji su redaktori Fr. Blatt, G. Hermansen i A. AJEzelius (Kobenhavn 1938, 1939, 1941). 99
