ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)
Strana - 100
dok se s Aa, Ab, Aal, Abi itd. označavaju prijepisi, pa primjer genealoškog stabla dokumenta (stemma chartarum) ima ovaj izgled: A Aa Ab Aal Aa2 Abi Ab2 Aala Aa2a Abla Ab2a Aalal Aa2al Ablal Ab2al Gledajući tekst, upada u oči da su izdavači napustili uobičajenu interpunkciju služeći se nekim znakovima i oponašajući interpunkciju predložaka. Da bismo shvatili njihovu namjeru, treba ovdje reći nešto o historijatu interpunkcije. Izidor Se vil j ski u svom glasovitom djelu Origines ili Etymologiae (I, 20) razlikuje samo jedan znak u tri različite primjene. To je točka. O njenu položaju uz slovo ovisi njeno značenje. Točkom uz desni vrh slova (B*) označava se predah na kraju rečenice. Taj se znak naziva periodus. Točkom u sredini visine slova označava se stanka koja bi odgovarala našem zarezu. Takva se stanka zove colon. Točkom uz desnu stranu na dnu slova označava se kratka stanka i zove se comma. Ova Izidorova interpunkcija odgovara praksi starih rimskih gramatičara iz vremena kada je postojala samo majuskula. Međutim, kada se počela upotrebljavati minuskula, položaj točke uz malo slovo nije mogao biti precizno određen, pa su se počeli upotrebljavati drugi znakovi, koji predstavljaju razne kombinacije jedne, dvije ili tri točke same ili sa zarezom. Poštujući ovo značenje interpunkcije, izdavači Danskog diplomatara opredijelili su se za posebne znakove zadržavajući znak točke i kose crtice kao u originalu, pri čemu ti znakovi označavaju ne baš određenu stanku te imaju ritmički karakter. Kosa crtica koja prolazi kroz jednu točku označava svaku drugu srednjovjekovnu interpunkciju osim točke i zareza, dok podebljani znak poput malog ispunjenog romba znači novu periodu. Prema tome, ovi znakovi daju jasnu sliku interpunkcije dokumenta. Upotreba raznih vrsta zagrada ne razlikuje se od prakse ostalih izdavača. Oštrim zagradama označavaju se umeci izdavača, uglastim zagradama oštećeni tekst, u okruglim zagradama su razriješeni čitavi dijelovi formula. Znak sastavljen od dvaju križića znači očitu krivu tradiciju dotične riječi uz koju se znak nalazi. Zvijezdice iznad desne strane riječi znače da je ta riječ u predlošku izostavljena, pa su je izdavači dodali jer to traži smisao teksta, a poklapa se s formulama isprava. Izdavači inače u transkripciji ostaju vjerni originalu, pa tako npr. zadržavaju slova v i u onako kako se nalazi u predlošku. Isto tako nikada ne pišu slovo j. Upotrebom različitih tipova slova izdavači postizavaju jasan pregled kako slike samog dokumenta, tako i podataka koji su s njim u vezi. Već je rečeno koliko se pažnje pridaje pitanju egdotičke prakse i teorije u Poljskoj nakon drugog svjetskog rata. Nema sumnje da radovi K. 100
