ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 66

Ne shvaćajući novu situaciju u svijetu i nove zadaće, mnoge su organizacije produžile rad po starom načinu, kao da se ništa nije promijenilo. Umjesto odlučne oružane borbe protiv fašističkih okupatora i njihovih frankovačkih plaćenika, borbe svima sredstvima, one su se isključivo ograničile na propagandu u vrlo uskom krugu i sitni rad. Mnogi su se kukavički povukli pred krvavim terorom okupatora i njihovih plaćenika i zauzeli stav pasivnoga posmatranja. Nijesu rijetke ni sramne i komunista nedostojne pojave dezerterstva iz partijskih dužnosti i bremzanja borbenosti masa od strane likvidatorskih i oportunističkih elemenata, kojim su se prošvercovali u partiju. I ako je C.K.K.P.H. imao pravilnu liniju, on nije u dovoljnoj mjeri kontrolirao niže organizacije, nije u dovoljnoj mjeri vodio borbu protiv skretanja, a za provađanje partijske linije u život. Sve te štetne pojave, koje C.K. najoštrije žigoše, pokazuju velike slabosti, pogreške i nedostatke, kao pojedinih organizacija tako i K.P.H. kao cjeline. One su na mnogim mjestima dovele do krupnoga sektaškog i desnooportunističkoga iskrivljavanja partijske linije, do kršenja odluka i njihovog svjesnoga ili objektivnoga sabotiranja. C.K. se ovom okružnicom obraća svim organizacijama i članovima i ukazuje na neke konkretne primjere iskrivljavanja partijske linije, kako bi im olakšao da shvate liniju i zadatke partije i pomogao da u borbenoj praksi što prije isprave svoje grube političke i taktičke pogreške. III. Navodimo važnije primjere otstupanja od partijske linije, koji su spriječavali mobilizaciju svih antifašističkih, demokratskih i rodoljubnih snaga, izolirali partiju od širokih masa, tupili oštricu borbe protiv okupatora i njihovih frankovačkih plaćenika, što je bilo na štetu razvoja narodno-oslobodilačke borbe. Prvo, mnogi funkcioneri, organizacije i članovi nijesu shvatili široki antifašistički karakter borbe u sadašnjoj fazi, nego su se orijentirali na proletersku revoluciju i neposredno zauzimanje vlasti od strane proletarijata. Ta »lijeva« sektaška organizacija, koja je došla do izražaja i u proglasu štaba partizanskih odreda za Liku i Kordun (poziv radnicima i siromašnim seljacima) morala je neizbježno dovesti do sužavanja masovne baze narodno-oslobodilačke borbe, do izoliranja komunista i drugih naprednih boraca od onih narodnih masa, koje su spremne da se bore proti fašističkih okupatora i ustaške bande, ali nijesu spremni da se bore pod parolama proleterske revolucije. Ta »lijevo« oportunistička orjentacija, orjentacija na preskakivanje nužnih etapa borbe, dovela je mnoge organizacije i drugove do toga da fantaziraju o velikim, u ovom času neaktuelnim i neostvarivim planovima, do potcjenjivanja i nevođenja onih akcija, koje su se mogle odmah izvoditi, a time i do potpune pasivnosti. Izoliranje od masa i oportunistička pasivnost, što se je prikrivalo zvučnim revolucionarnim frazama »vlast će se za tri dana valjati na ulici, a neće imati tko da je pokupi« olakšali su fašističkim okupatorima i njihovom slugi Paveliću borbu protiv naroda. Drugo, neke organizacije iskrivljuju liniju partije u desnooportunističkom pravcu. To naročito važi za one krajeve, koji su pripojeni fašističkoj Italiji ili se nalaze pod njenom okupacijom. Mnogi drugovi, pa i neki rukovodioci u tim krajevima nijesu prozreli manevre i taktiku talijanskih fašista, nego se 66