ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 67
vrte na njihovom repu. U času kada partija priprema i vodi oružani ustanak za istjerivanje fašističkih okupatora iz naše zemlje i vraćanje Dalmacije, Primorja i Međimurja u sastav Hrvatske, neki su drugovi u Dalmaciji izbacili parolu »ne dajte se provocirati« od talijanskih fašista. Ta parola odgovara interesima fašističkih okupatora jer oni i ne žele drugo no da porobljeni narod mirno podnosi njihov jaram i pljačku. Stav izvršen u toj paroli pretstavlja potpuno poricanje part, linije i isklizavanje u desni oportunizam. Drugovi u Primorju imali su posve kapitulantski stav prema italijanskomu fašizmu. Tako su na pr. neki smatrah da bi trebali nešto učiniti (zapucati, izazvati neku gužvu) da bi se dalo povoda italijanskim fašistima da okupiraju neokupirane dijelove i pošalju veći broj svojih trupa. A kada su te trupe došle neki su smatrali da je to »dobro za našu stvar«. Takva shvaćanja pretstavljaju izdaju partijske linije i narodnooslobodilačke borbe i srozavanje na poziciju fašističkih okupatora. Drugovi u Lici i Kordunu čine slične pogreške. Italijanski oficiri, agenti talijanskoga fašizma, nastoje da ustanak u tim krajevima iskoriste u imperijalističke osvajačke svrhe. Oni se tobože zgražavaju nad zvjerstvima, koja ustaške bande, pod njihovim potkroviteljstvom, vrše nad tamošnjim stanovništvom, glumeći pri tome ulogu zaštitnika progonjenoga naroda. S druge strane frankovački izdajnici, koji su italijanskim fašističkim okupatorima prodali velike dijelove Hrvatske, glume ulogu istinskoga neprijatelja talijanskoga fašizma da bi prikrili svoju izdajničku ulogu i opravdanu mržnju naroda protiv italijanskih okupatora iskoristili u svoje prljave svrhe. Naši drugovi nijesu prozreli i shvatili ovu dvostruku igru talijanskih fašista i njihovih plaćenika frankovaca. Tako na pr. jedan odgovoran drug izvještava rukovodstvo o raboti talijanskih oficira i agenata u Lici i dodaje: »Nije mi jasno dali je to, što oni rade, politika rimske vlade ili pak sabotiranje njene politike (!) Postoje i drugi, još grublji primjeri nasjedanja talijanskim fašističkim agentima i otvorenoga srozavanja na pozicije fašističkih okupatora. Drugovi u okolici Brinja spremili su jedan proglas u kojemu se ništa ne govori o italijanskomu fašizmu, ne spominje se Mussolini, ali se napada Rosewelt i Churchil, čije vlade i narodi pomažu borbu SSSR-a i antifašističkoga fronta protiv fašističkih razbojnika. Jasno je da je taj proglas bio pisan pod uticajem agenta talijanskoga fašizma. Bilo je čak i tako sramnih slučajeva da su se ljudi, koji se smatraju komunistima, obraćali pismima fašističkim okupatorima i tražili od njih oružje i drugu pomoć protiv ustaške bande, (slučaj u Gospiću i okolici Brinja), što je frankovačka banda iskorištavala u agitaciji i borbi protiv narodnooslodilačkoga pokreta. Treće. Na teror, pokolje nedužnoga stanovništva i pljačku njegove imovine, narod na poziv naše partije odgovara oružjem u ruci. Frankovačkim izdajnicima zadani su već teški udarci. Iz mnogih su mjesta i krajeva protjerane krvoločne ustaške bande. Njihova se je vlast počela ljuljati pod udarcima narodnooslobodilačke borbe. To je krvnika Pavelića i njegovu bandu prisililo na manevriranje i prividni uzmak, da bi dobili na vremenu, prikupili snage, a zatim još krvoločnije nastavili teror nad narodom. Njihov se manevar sastoji u slijedećem: a) Poziv pobunjenim masama da polože oružje, da se vrate svojim domivima, koje su ustaške bande opljačkale, da napuste svoje vođe i da ih izruče narodnim krvnicima. Taj manevar ide za tim, da se narodne mase odvoje od 67
