ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 301
gram dugoročnog razvitka nismo izradili iz birokratskih pobuda, niti s ciljem da ga odložimo u poveliku zbirku dosada izrađenih elaborata. On mora biti društveno obvezan put akcije. Revidirani Zakon o zaštiti arhivske građe mora biti sazdan na njegovim koncepcijama, te omogućiti njegovu realizaciju. Mi moramo insistirati na ovakvoj arhivskoj i zakonodavnoj politici, a protiv intencija koje vode lutanju krivudavim stazama dnevnog ili maksimalno jednogodišnjeg prakticizma, tog pogubnog zla što nam u pogledu zakonodavstva nameće diletantsku tezu: »unesimo u zakon ono, što sada možemo riješiti«. Pa kad bismo prihvatili to »sada«, čemu onda ikakva revizija zakonodavstva? Kada smo naglasili činjenicu osamostaljenja republ. arhivskog zakonodavstva to, naravno, nikako ne znači naše dezinteresiranje za problematiku saveznog arhivskog zakonodavstva koje će i dalje postojati sa zadaćom da regulira pitanja arhivske građe što je nastala i dalje nastaje radom organa federacije. Već smo u prethodnom izlaganju iznijeli naš velik i bitan interes za problematiku ove arhivske građe 17 . Mislimo, da taj interes mora naći određenog odraza i u republičkom arhivskom zakonodavstvu, te da je i to jedan od elemenata potpunosti novog revidiranog republičkog arhivskog zakonodavstva. Drugi elemenat koji određuje mjesto revidiranog republičkog zakonodavstva o zaštiti arhivske građe i arhivima proizlazi iz činjenice, da ovo mora biti temeljni zakon za sve vrste arhivske građe. Ovakva njegova potpunost, obzirom na vrste građe, mora biti jedna od osnovnih njegovih karakteristika u kompleksu autonomnog republičkog zakonodavstva. Za neke specifične vrste arhivske građe, kojih priroda to traži, a kojih će zaštita biti povjerena specijaliziranim ustanovama, donosit će se, po potrebi, i dodatni specijalni propisi o zaštiti, ali će oni uvijek počivati na normama temeljnog arhivskog zakona, primjenjujući i razrađujući te norme na konkretnu specijalnu arhivsku građu prema njenim stvarnim specifičnostima. Sve relevantne okolnosti za donošenje ovih specijalnih propisa, pa i samo ovlaštenje za njihovo donošenje, moralo bi biti precizirano u temeljnom zakonu tj. u revidiranom republičkom Zakonu o zaštiti arhivske građe i arhivima. Isto bi moralo vrijediti i za slučajeve, kada bi se morale propisivati dodatne zaštitne mjere, za sve ili za neke vrste arhivske građe. Temeljni će arhivski zakon, kao i dosada, obuhvatiti također i određene norme o arhivskoj građi u nastajanju. Iskustvo je dovoljno potvrdilo tu potrebu, ali je ukazalo i na neke slabosti u cjelini ove problematike. Naime, svi oni ostali propisi što se odnose na administrativno poslovanje tvoraca spomenute građe — a to je, u praksi, vrlo veliki niz propisa, sadržan u raznim zakonima i normativnim aktima — nisu bili dosada u svim slučajevima, dovoljno potpuni niti razrađeni, ponekad ni dovoljno međusobno usklađeni u svojoj ukupnosti, a nisu bili ni dovoljno organski povezani, niti u potrebnoj mjeri zavisni od normi temeljnog arhivskog zakona o arhivskoj građi u nastajanju. Smatramo da ovdje 17 Obzirom na interes svih republika i pokrajina za ovo pitanje, treba se nadati da će I savezna administracija i sam Arhiv Jugoslavije pospješiti reviziju Zakona o Arhivu Jugoslavije. Praktične mjere razgraničenja i vraćanja građe u svoje organske cjeline mogu se, uz malo dobre volje, provesti i ne čekajući novi tekst Zakona. Ovakvi bi postupci samo unaprijedili arhivsku službu i potakli opću suradnju među arhivskim ustanovama. 301
