ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 300

»Zbirke arhivske građe«. Postojeći je Zakon u svojim čl. 13 i 43 donio samo okvirne norme za njih. Tek su u provedbenim propisima precizirani elementi iz kojih proizlazi princip ove vrste arhivske cjeline. U tome je i nedostatak pozitivnog zakonodavstva, jer, kako svaki, tako i ovaj princip mora biti cjelovito i jasno definiran u samom Zakonu. Praksa je naime pokazala, da se mogu pojaviti proizvoljnosti baš oko komponenata što karakteziraju ovu vrstu arhivske cjeline. 5. Mjesto revidiranog arhivskog zakona Prvi elemenat koji određuje mjesto revidiranog republičkog Zakona o zaštiti arhivske građe i arhivima proizlazi iz činjenice, da su ustavnom reformom ukinuti svi savezni opći zakoni, pa je, dakle, ukinut i Opći zakon o arhivskoj građi

13

. Nestalo je prema tome one zavisnosti republičkog arhivskog zakonodavstva o načelima cit. Općeg zakona. Isti je slučaj i s »načelima« što ih je donosio Arhivski savjet Jugoslavije

14

. Ova nova situacija pogotovo govori u prilog tvrdnji iz naših prethodnih izlaganja, da revidirani republički arhivski zakon mora najpotpunije, temeljito i samostalno, obuhvatiti i razraditi i sva načela arhivskog zakonodavstva, jer će sada takva načela biti sadržana samo i isključivo u republičkom arhivskom zakonodavstvu. Kao izuzetak ostaje jedino normiranje imovinsko-pravnih odnosa iz čl. 7 biv. Općeg zakona, kojega će odredbe ostati vjerojatno regulirane u nekom saveznom zakonu

15

. Srodan je slučaj i u pogledu nekih odredaba saveznog Osnovnog zakona o zaštiti spomenika kulture, posebno baš njegovih odredbi iz čl. 12—16, kojima se regulira promet spomenika kulture, dakle i arhivske građe, koja je u građanskom vlasništvu. Jer, vjerojatno će i ove odredbe morati da ostanu regulirane u nekom saveznom zakonu

16

. Ovakav daljnji korak na osamostaljenju republičkog arhivskog zakonodavstva može imati značajne posljedice za daljnji uspješan razvitak arhivske djelatnosti u SRH. Jedan od bitnih preduvjeta takvom razvitku bit će ispunjen, ako ustavna reforma osigura i takvo gospodarsko osamostaljenje SRH, da ona bude u stanju efektivno omogućiti željeni razvitak. Drugi je bitni preduvjet: da to bude i zakonski omogućeno. Potpunost revidiranog Zakona mora biti ogledalo njegove samostalnosti. Iz ovakve osnove proizlaze dva glavna zahtjeva: da se zakonske norme ne ograniče na samo uopćavanje, već da budu što bolje razrađene, što bolje konkretizirane, jer golo uopćavanje ne osigurava njihovu trajnost, nego lako dovodi do njihove neefikasnosti; uz to, da zakonske norme ne ovjekovječe postojeće stanje arhivske djelatnosti, nego da zaista omoguće njen daljnji uspješan razvitak, a prema ciljevima koji su dogovoreni i utvrđeni u nedavno prodiskutiranom dugoročnom programu razvitka arhivske djelatnosti u razdoblju 1971—1985. god. Ovaj pro13 Vidi čl. 14 Ustavnog zakona za provođenje ustavnih amandmana XX do XLI (»Službeni list SFRJ«, br. 29, Beograd 8. VII 1971). 14 Isto, čl. 15, pod t. 3, kojom se ukida Zakon o Arhivskom savjetu Jugoslavije. 15 Bilo je prijedloga da imovinsko-pravna pitanja obuhvati savezni Civilni kodeks, kojega bi trebalo donijeti. 16 Naime, i ovaj je Osnovni zakon o zaštiti spomenika kulture ukinut odredbom čl. 16 t. 18 citiranog Ustavnog zakona za provođenje ustavnih amandmana XX do XLI (vidi bilješku br. 13). 300