ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 298
stavnici republičkih arhivskih službi, i, konačno, kadrovski sastav tih institucija mora odražavati činjenicu da su to ustanove federacije. Sve smo ove zahtjeve i formalno iznijeli pred Narodnu skupštinu SFRJ, još prošle godine, kad je započela revizija saveznog arhivskog zakodonavstva 12 U revidiranom saveznom arhivskom zakonodavstvu treba posebnu pažnju pokloniti preciziranju objekta zaštite. Formulacija iz čl. 2. postojećeg Zakona o Arhivu Jugoslavije, naime, sadrži dijelom nejasnoće, a djelomice preširoko zahvata. Ona govori o »arhivskoj građi od posebnog interesa za federaciju«, a da se zatim nigdje i ništa ne kaže o sudbini one građe, koja je nastala radom organa federacije, i koja je također arhivska, ali nije »od posebnog interesa za federaciju«\ S druge strane, u istom cit. čl. 2. riječ je i o arhivskoj građi »društveno-pravnih lica i pojedinaca čija je djelatnost od opšte — jugoslavenskog interesa«, što je opet preširoka i neodređena formulacija, pružajući mogućnost samovoljnog postupka i zahvatanja u arhivsku građu koja predstavlja bitni sastavni dio neke nacionalne — republičke arhivske cjeline. Težište je na reviziji citiranog Zakona o Arhivu Jugoslavije, jer u njemu jest i mora biti sedes materiae za arhivsku građu nastalu radom svih organa i ustanova federacije, pa, logički, s njegovim revidiranim tekstom treba uskladiti i posebne zakonske propise koji u bilo kojoj mjeri govore o istoj građi, kao što su propisi o: Diplomatskom arhivu SFRJ; Arhivu za radnički pokret SFRJ; Arhivskom odjeljenju Vojnoistorijskog instituta; Jugoslavenskoj kinoteci; Muzeju revolucije naroda Jugoslavije i si. Ukratko, novim ustavnim i zakonskim propisima treba svestrano i potpuno osigurati poštivanje i očuvanje integriteta nacionalne arhivske cjeline. Ponovimo: isto vrijedi za cjelokupan nacionalni spomenički fundus, jer je spomenuta arhivska cjelina njegov nerazdvojni dio. Regionalne arhivske cjeline. Naglasimo odmah: one su bitni sastavni dijelovi nacionalne arhivske cjeline tj. njene potpunosti. Pogotovo to vrijedi baš u nas, za naš društveno-politički sistem, toliko karakterističan po tendencijama decentralizacije, a usporedo kako proces njene primjene traje i napreduje, to sve više raste sadržajna vrijednost regionalne arhivske građe. Ta građa postaje sve vredniji i sve više nezamjenjiv dio nacionalne arhivske cjeline. Dodamo li tome nastojanje naše socijalističke zajednice oko svestranog razvitka svih regija, to je nesumnjivo da potpunost nacionalne dokumentacione baze, pa u njenu sklopu i potpunost regionalne arhivske cjeline, dobiva sve više na praktičnom značenju za spomenuti razvitak. Sve to znači da i princip regionalne arhivske cjeline mora de lege ferenda tj. u revidiranom Zakonu o zaštiti arhivske građe i arhivima biti neposrednije, određenije i potpunije normiran, nego li je bio u starom Zakonu. Naravno, pretpostavka takovog temeljitijeg i striktni j eg normiran ja jest: stabilnost granica arhivskih regija. No, praksa je pokazala, da u tom pogledu nema u arhivskoj službi SR Hrvatske (sa sveukupno 12 arhivskih regija) nekih značajnijih otvorenih i neriješenih problema. 12 Posebna radna grupa započela je tim radom 14. V 1970. Do ožujka 1971. god. završen je rad na Općem zakonu o arhivskoj građi 1 Zakonu o Arhivskom savjetu Jugoslavije. Bila je započeta i diskusija o Zakonu o Arhivu Jugoslavije, ali do danas (konac mjeseca listopada 1971. god.) nije nastavljena!?? 298
