ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 250
odmah otkriva: u ovom se članku na drugačiji način prikazuje »pojava kmetstva« 80 te stoga nije imalo smisla ni Rollera toliko napadati kao prije. Odnos je Lučića prema literaturi neispravan, 81 a poznavanje problematike nedovoljno. 82 Premda se — da navedemo samo jedan primjer —' u našoj historiografiji vrlo mnogo govorilo o servima i »robovima« Lučić nedovoljno upućen u problem, vidi u Dubrovniku sve do XIII. st. same robove. Jer po njegovu su.tumačenju i servi, casalini, servi laboratores i vilici — robovi, koji obrađuju tuđu zemlju. Oni postaju u njegovu tekstu neki specijalni robovi u »srednjovjekovnom, dalmatinskom smislu riječi«, 83 ali ipak robovi. Premda za svoje tvrdnje ne donosi izvorni materijal i premda je Roller odavno potpuno ispravno smatrao da su na astareji sami pučani obrađivali svoje vinograde, on ostaje kod spomenute sheme koja se ne može opravdati gospodarskom strukturom astareje. Lučić nema ni jedan jedini izvorni podatak — premda se služi i falsificiranim ispravama 84 — kojim bi mogao dokazati da su servi robovi ili radna snaga na posjedima. Uostalom pitamo se, kakav pojam ima Lučić o tadašnjem dubrovačkom društvu ako misli da su vlasnici zemlje — a to su sve male površine — mogli uzdržavati robove za obrađivanje tog malog posjeda? Ta ni onda kad se dalmatinski građanin diže među bogate trgovce i kad sam trguje robljem ne obrađuje zemlju ili tačnije vinograd uz zidine svog grada robovskom radnom snagom! Lučić se zapliće i u svoj vlastiti tekst i ne može izbjeći kontradikcije. 85 A koliko je u stanju prešutjeti vlastite pogreške, a nepravedno ocjenjivati tuđe pokazuje poglavlje o »Pojavi kmetstva«. 86 Nipošto slučajno izostavlja svoje mišljenje iz 1962 u kojem je napadao Rollera i Dinićevu zbog tobože loše kronologije, a ovdje i sam donosi dokumente iz 1275 i 1317 87 i usprkos tome 80 N. dj., str. 74—82. 81 Na primjer za serve, o kojima se toliko pisalo u jugoslavenskoj i historijskoj i pravnoj literaturi citira sam sebe i Grafenauerov rad, premda je on sam najmanje pridonio razrješavanju tog pitanja. 82 Zapanjuje, prije svega, njegova tvrdnja u uvodnom tekstu da je »struktura starorimskog posjeda« živjela do u XIX. stoljeće! Doslovce kaže Lučić ovo: »Struktura starorimskog posjeda: dio zemlje koji se obrađuje u vlastitoj režiji i dio zemlje, koja se davala u zakup, ostala je i poslije propasti rimskog carstva, poslije propasti Epidaura (614 g.). Produžila je život i u novim okolnostima, poslije dolaska Slavena u zeleđe i poslije formiranja Ragusiuma — Dubrovnika. Živjela je i u srednjem vijeku, pa čak i u novom do u XIX stoljeće« (str. 68). Dakako, da pojam »starorimskog posjeda« kako ga ooisuje Lučić ne postoji, a još manje se takva struktura provlači sve do XIX. st. Prema njegovim riječima se čini da ima pred sobom sliku vlastelinstva s alodijalnim i rustikalnim dijelovima. Stoga je još neobičnije da gleda na strukturu posjeda i u srednjem vijeku na taj način, jer to znači da ne zna za promjene koje je, upravo što se strukture tiče, srednjovjekovno i novovjeko vlastelinstvo doživljavalo. Međutim, taj »recept« za razvitak i strukturu vlastelinstva vrijedi za mlade barbarske narode koji su osnovali države na ili uz nekadašnji rimski imperij, ali ne vrijedi za gradska središta na Mediteranu. Ondje je proces tekao drugačije. 83 N. dj., str. 70. »U toku XIII stoljeća nestaju sve te vrste robova u srednjovjekovnom, dalmatinskom smislu riječi: servi et ancillae (žive 1 rade na polju), servi (pastiri), casalini (žive i rade 'in contrata'), laborator servus (živi u gradu a radi na polju) villici. S njima nestaje besplatna radna snaga na imanjima, koja su obrađivali zemljovlasnfci u vlastitoj režiji«. 84 Vidi str. 68—69. 85 Ipak ne znamo koja od svih ovih tvrdnja vrijedi, jer je u ranijem članku tvrdio da su najamni radnici »laboratores« (str. 218). Razlika, posve razumljivo, nije u terminu, nego u definiciji, jer »laboratores = najamni radnici =plaćeni ljudi, a servi = robovi = = besplatna radna snaga (str. 74) do u XIII. st.«! Protivno citiranom tekstu naići ćemo na str. 71 tvrdnju da su laboratores bili slobodni težaci, ratarski poljoprivredni radnici, koji rade za plaću! 86 N. dj., str. 75—82. 87 N. dj., str. 75, bilj. 86. Oba se ugovora odnose na crkvene zemlje i »sadrže u sebi elemente kmetstva: besplatan rad na carini jer su dobili bilo zemllu. bilo kuću«. Posve 250
