ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 239

dubrovačke općine početkom XV. st. jednak. Kako ove tvrdnje nisu — osim Statutarnim citiranim odredbama — dokumentirane ni jednim težačkim ili kmetskim ugovorom, ostale su teoretske pretpostavke. Terminološki kriterij, tj. izraz vilanus nije dovoljna osnova za utvrđivanje položaja vangradskog stanovništva, jer je u siromašnoj srednjovjekovnoj terminologiji jedna riječ mogla imati više značenja. Uostalom, Božić i nije pisao svoj prilog s namjerom da se posebno udubljava u probleme i da detaljnom analizom izvora dođe do novih rezultata. Ta ne valja zaboraviti da je prilog pisan u doba kad je historiografija kretala novim putovima. Drugo je pitanje nije li se upravo u tim prvim naporima u čitavoj historiografiji suviše brzo odbacivalo staro, koje je, kako se kasnije pokazalo, za mnoga pitanja moglo poslužiti kao korisna osnova za dalji rad. Jedina ozbiljna, detaljna i argumentirana obradba agrarnih problema, pa prema tome i kmetstva koja je izašla poslije Oslobođenja je djelo Dragana Rollera: »Agrarno-proizvodni odnosi na području dubrovačke republike od XIII do XV. stoljeća«

9

. Roller je pristupio vrlo ozbiljno radu na toj monografiji. Pošto je dao pregled literature, dijeli materiju u tri poglavlja (zemljoradnja, stočarstvo i šumarstvo) i posebno se zadržava upravo na »Dubrovačkim kmetima«. U vezi s njima obrađuje i »nastanak kmetinstva«, zatim »Kmetinske ugovore« i najzad rješava pitanje »Što je dubrovačko 'kmetinstvo'«. Nadalje, govoreći o agrarnim odnosima na otocima rješava i pitanje »Kmetinstva na otocima«.

10 Roller najprije razmatra kakvi su odnosi na najstarijem kopnenom dijelu općinskog područja, tj. na astareji.

11 Utvrđuje da je na astareji s obzirom na vlasništvo trovrstan posjed, tj. općinska, privatna i crkvena zemlja, ali da »tu nije bilo velikih posjeda, latifundija, sve su to bile više manje male parcele, koje su stjecane postepeno, nije bilo velikih feudalaca koji bi dobili velike površine zemlje«.

12 Kako mu nedostatak dokumenata ne dopušta da utvrdi kakvi su odnosi u agraru prije XIII. st., pretpostavlja »da je u najranija vremena postojanja dubrovačke općine bila osnovna forma obrade zemlje vlastitom radnom snagom pri čemu je radna snaga robova mogla biti dopunska«. Zemlja se obrađuje »pod neposrednom upravom vlasnika zemlje«, a obrađuju je, kako Roller pretpostavlja, »robovi i slobodni radnici«.

13 Dok je mišljenje o robovima kao radnoj snazi na posjedima Dubrovčana pretpostavka, o poljoprivrednim radnicima se ići da stanuju u selima našeg Primorja . . .; ali bez dozvole svog patrona ne mogu stanovati u pomenutim našim selima«. Ova je odredba prema Božićevu mišljenju (n. dj., str. 28) dokaz da su seljaci »u Astarei i na ostrvima bili kmetovi i da su njihov položaj i njihove obaveze bili isti kao i kod kmetova u Primorju, (a njihov je položaj bio opet Isti kao položaj stonskih i peljeških kmetova), jer inače ne bi nastojali da se premeste tamo gde će im položaj biti teži«. Takvo dokazivanje ipak nije suviše čvrsto, jer uzroci kmetskom preseljavanju mogu biti vrlo različiti. Samo kad bismo imali podatke o stvarnom stanju kmetova u različitim dijelovima dubrovačkog distrikta, mogli bismo zaključivati kao Božić. Osim toga, u odredbi je riječ o dopuštenju za stanovanje, a ne o promjeni patrona. 9 Građa za gospodarsku povijest Hrvatske, Knj. 5, 1955, str. 372 10 N. dj., str. 108—128; 156—159; 218—224. 11 Astarea, starea ili terra firma je onaj dio starog agera koji su gradovi sačuvali u srednjem vijeku, dakle najstariji kopneni dio gradskog područja. Taj je teritorij kod gradova na kopnu bio različit prije svega zato, što svi gradovi nisu uspjeli sačuvati cjelovit ager. « N. dj., str. 53. » N. dj., str. 54. 239