ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 185
prijem Hrvatske, i nastojati će, da za tu stvar predobije one države, koje su prema Magjarskoj prijateljski raspoložene. 13) Kada bude Hrvatska republika konstituirana, spremne su obe strane da medjusobno sklope jedan politički i vojnički savez za zaštitu svoje samostalnosti i nezavisnosti i jedan ekonomski savez s najširim povlasticama za medjusobne odnose. 14) Ovo što je sada ugovoreno, ostaje strogo tajna. Za slučaj da odpadne razlog ove tajnosti napram pojedinih država, može se ovaj sporazum, poslije obostranog pristanka, saopćiti pojedinim prijateljskim državama, a eventualno može se i objaviti. 15) Ovaj sporazum stupa odmah na snagu. Ako bi iz namjeravanih pregovora izmedju Hrvatske i Srbije, prema uzoru Britanskih dominija bila stvorena jedna Hrvatska sa svim artributima državne nezavisnosti, ova će sa Magjarskom, u smislu ovog sporazuma, stvoriti trgovački ugovor, koji se zasniva na potpunom ekonomskom reciprocitetu. Za slučaj da se ne postigne suverenitet Hrvatske, već da se ponovno vidi, da je nemoguć sporazum između Hrvatske i Srbije na osnovi istinske ravnopravnosti i realnog državnog suvereniteta, ugovarači pridržaju sebi pravo, da ovaj sporazum dopune sa odredbama koje su u stanju da ubrzaju i omoguće potpunu nezavisnost Hrvatske«. Na tom se ugovoru nalazi nekoliko ispravaka, većinom pravopisnih, dotično za bolje razumijevanje sadržaja i to rukom i tintom. 125 Ugovor nije potpisan i nema datuma. Za prosudjenje historijata, kojim je došlo do pregovaranja okrivljenog Stjepana Radića sa izaslanicima magjarske vlade, valja uočiti okolnosti, koje proizlaze iz spisa istražnog poddnevnika 212, po kojima se ispostavlja, da je okrivljenom Radiću kod bijega iz S.H.S. bio na pomoć magjarski špijun Ferdo Lukač, koji je u službi »Probudjenih Magjara«, pa je po ovom špijunu dobio i putnicu, koju je Lukač donio iz Pešte. Kako je za čitavo vrijeme od dolaska Radićevog u London, u kolovozu 1923, do njegovog odlaska iz Londona, u prosincu 1923, bio uz Radića A. E. Masson, privatni detektiv u Londonu, koji se je Radiću pretstavio kao trgovac pokućstvom, koji radi bolesti ne smije neko vrijeme raditi već se mora odmarati, te se stavio Radiću na raspolaganje i uslugu, a faktično je bio najmljen od poslanstva S.H.S. u Londonu da prati Radićevo kretanje i čitav njegov rad, to je isti saslušan kao svjedok, te o sastanku Radića s Unkelhäuserom i magjarskim poslanikom u Londonu grofom Szaparyem ističe slijedeće: Dne 29/10-1923. stigla su na Radića u hotel tri francuskim jezikom pisana pisma, no nepotpisana. Pismo je molilo Radića, da telefonira na jedan označeni broj. Radić je molio Massona da potraži taj broj, da zna, od kuda je. To je bilo magjarsko poslanstvo. Na telefonski upit Massona, reklo mu se, da na telefon pozove Finchley broj 1152 i to ime dr. Ratz. Na telefonu se javila neka žena, à kako nije znala francuski ni engleski, govorio je s njom Radić njemački. Rekla mu je neka drugog dana u jutro ponovno telefonira, jer da se Dr. Ratz baš kupa. Radić je njemu — Massonu — rekao, da mu ta osoba neće reći svog imena. 125 Arhiv JAZU, Rkp. ost. Dr. A. Trumbića, fasc. 154, Lične bilješke, za god. 1925, 27. i 28. TV 1925. Razgovor sa Stj. Radićem. Uz ostalo, Trumbić bilježi: »Sudbeni vještaci su izjavili, da ispravci na tobožnjem ugovoru s Mađarskom nisu pisani rukom Stj. Radića«. 185
