ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 172

razgovor sa H.R.S.S. Glede dokumenata pod b) da uopće ne razumije, tko je tu dojavu učinio. Glede pisma pod č) navodi ono što pod a), ističući, da se iz pisma Tanaleskog naročito razabire, da je bio protiv pokojnog Todora Aleksandrova, a navod Tanaleskov, da je tobože on Radić hvalio borce, koji su ubili Aleksandrova, da ne stoji. Glede pisma pod d) uopće ne zna i ne ima pojma koga se tiče. Mnienje: Kako glede pisma pod a) nije dokazano, da ga je Radić primio, a ono uostalom samo sadržaje zaključke Aleksandrova, a ne mišljenje Radićevo, kako je nadalje zapisnik pod b) anoniman te se navodi ne mogu ispitati, nadalje obzirom na to što iz pisma pod d) ne proizlazi, da se ono tiče Stjepana Radića, to ovi momenti ne mogu služiti dokazom za krivnju Stjepana Radića. Konačno se niti iz pisma pokojnog Tanaleskog Stjepanu Radiću nemože zaključivati na kakovu kriminalnu vezu izmedju Radića i Makedonske organizacije. Naprotiv, iz stavke u tom pismu: »Što se tiče stroge ustavne borbe, koju je odlučio Čaulev da vodi u Macedoniji, ja Vam očitujem, da je V. M.R.O. izjavila već prije dugo vremena svijetu i Vama, da će ona voditi ovu borbu, ako, kako Vi kažete, će sadanja vlada uvesti u Macedoniju takav red i slobdu, da će svaka stranka moći tamo da se bori legalno i ustavno. Što se tiče nužnih uvjeta za takovu borbu macedonskih nacionaliteta, mi očekujemo, da će te ih Vi osigurati, Vi koji ste već više puta obećali usmeno i pismeno i koji dijeli za nas vlast i odgovornosti u državi S.H.S. No mi se bojimo, dozvolite nam, da Vam to kažem, da Vi nećete osigurati ovu slobodu, jer na naše veliko iznenadjenje Vi ste očitovali, da je »Macedonsko pitanje, od kada ste Vi u Beogradu pitanje ne nacionalno, nego administrativno«. Ako je ovo danas Vaša vjera, vjerujte, da macedonski seljak neće stupati s Vama, da Vam osigura seljačku vladu«, — razabire se da je Radić preporučivao Macedonskoj organizaciji ustavnu borbu, a macedonsko pitanje smatrao ne nacionalnim, nego administrativnim. Prema tomu se i ovaj fakt ne bi dao tužiti. VI. INKRIMINACIJA: da je na skupštini u Sisku 21. 3. 1923.(!) bunio seljake protiv naše države i isticao zahtjev za Hrvatskom seljačkom republikom potičući seljake, da što prije, ako bude zgode preuzmu državnu vlast u svoje ruke, dakle javno oporočavao državna naredjenja i u ostalim podržavao nepovjerenje prema državnim uredjenjima, pa da je time počinio prestupi j en je protiv javnog poretka označ. u §u 103 kriv. zakona. Dokaz Krivnje: Kao svjedoci toga navedeni su Dr. Avelin Valenteković, Zlata Šoštarić, Viktor Mihelčić, Dr. Svetozar Jovanović i Dr. Zdenko Trnski. Prva četvorica nisu bili ni na skupštini, pa prema tomu ni ne znaju što je Radić govorio. Dr. Trnski ne sjeća se, što je Radić govorio. Obrana: Okrivljeni Stjepan Radić poriče, da je što takova govorio i tvrdi, da bi skupština, da je tako govorio, bila raspuštena, a on in flagranti uhvaćen. Mnienje: U pomanjkanju svakog dokaza imao bi se postupak obustaviti. 172