ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 173
VII. INKRIMINACIJA: da je pred Karlom Hajzlerom rekao: »Ako Karlo Habsburg dodje u Beč, mi ćemo s njim pregovarati« 111 , dakle riječima izlagao podsmjehu i prezrenju ustavna prava vladajućeg kralja i zakoniti red prestoljnog nasljedstva, pa da je time počinio prestupan je protiv vladatelja i Ustava označ. u §u 91 kriv. zakona. Dokaz krivnje: Kao svjedoci se navadjaju Karlo Hajzler, Dr. Mato Drinković i Dr. Mirko Košutić. Svjedok Karlo Hajzler (a-90) navada, da se mjeseca listopada 1921. vratio iz Beča, te je pripovijedao Radiću, da se već pripovijeda, da je Karlo Habsburg u Magjarskoj i da se Beč zbog vijesti o eventualnom dolasku Karla Habsburga vrlo uzrujava i na otpor sprema. Radić je na to primijetio: »Dodje li Karlo Habsburg u Beč, mi ćemo s njim pregovarati«, na što je on dodao »Do toga neće doći, jer bi Karlo Habsburg mogao doći u Beč sam preko gomila radničkih lješina, pošto radničtvo na neki način već mobilizira proti njemu spram magjarske granice«. Sjeća se, da su bili tom razgovoru prisutni i Dr. Mirko Košutić te Dr. Mato Drinković. Svjedok Dr. Mirko Košutić poriče, da bi u njegovoj prisutnosti Radić prema Hajzleru kazao inkriminirane riječi. Naprotiv tvrdi svjedok, da je upravo Hajzler radi toga, jer je bio u sumnji, da bi htio voditi politiku saveznu s Austro-Magjarima bio isključen iz H.R.S.S. Dr. Mato Drinković nije saslušan. Obrana: Okrivljeni Stjepan Radić, navadja, da je absurdno pomisiliti, da bi on i hipotetski govorio o nekakovim pregovorima s Habsburgom, kad je sveukupna politika seljačke stranke u svom korijenu pacifistička. Mnienje: Ovisi o izkazu Dr. Mate Drinkovića, može li se taj fakt smatrati dokazanim ili ne. U koliko Dr. Drinković navode Hajzlera ne potvrdi, ne bi se s uspjehom samo na temelju iskaza Karla Hajzlera mogla ova stvar tužiti, jer taj svjedok živi u neprijateljstvu sa Radićem, koji ga je iz stranke isključio. VIII. INKRIMINACIJA: da je 1. 11. 1924. na sjednici zagrebačke organizacije H.R.S.S. održao govor, u kojem je među ostalim kazao i sljedeće: »Mi vidimo, da u Dalmaciji i nad Kraljem i nad Ustavom stoji žandar. Sa našim se Saborom nikada nije radilo ono, što radi sadašnja kamarila, sa sabljama na čelu sa Aleksandrom. Mi se ne možemo složiti s onim, što je Srbija učinila sa Srbijom. Srbija može svakog časa imati Milana Obrenovića, samo ne onako pametnog, može imati ako hoće Aleksandra Obrenovića. U Jugosla111 Karlo Häusler, iz Križevaca, bio je izabran za nar. zastupnika na listi HRSS i to u Srijemu, a sredinom 1922. god. istupio iz HRSS, te u listopadu 1922. god. nastupio u Narodnoj skupštini protiv Stj. Radića i HRSS. Na 20. sjednici hrvatskog narodnog zastupstva 23. IX 1922. raspravljeno je o njegovu slučaju (»Slobodni Dom« br. 40, 1. X 1922, str. 3—4), te donesena i rezolucija, (Isto, str. 7) u kojoj se osuđuje njegovo otpadništvo. I u članku: »Seljački republikanski Port — Artur na Dunavu. Nepouzdanica odmetniku Hajzleru« (Isto, br. 41, 8. X 1922, str. 3—4), nastavlja HRSS obračun s njime. Isto tako i u članku: »Hajzler« (Isto, br. 43, 22. X 1922, str. 1—2) i članku: »Tobožnji Radićevac u Beogradu« (Isto, str. 5—6), te: »Juda HRSS i prerano veselje batinaša« (Isto, br. 44, 29. X 1922, str. 4—5). K. Häusler se htio revanširati Stj. Radiću, pa je, u očitom dogovoru s beogradskom vladom, izmislio citiranu izjavu. Na saslušanju pred Kotarskim sudom u Križevcima 24. II 1925. ponovio je iste navode (IHRP, ZB-S-11/56, a-90). 173
