ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 171
poslije preporuke za jednog studenta kaže, da je poslije do sada vodjenih pregovora za potpun sporazum za udruženu legalnu akciju obilju prijateljskih zemalja, Macedonije i Hrvatske, potrebna česta izmjena misli: b) u odjeljenju za državnu zaštitu sastavljen zapisnik s osobom, koja neće da se joj zna ime, a koja je u tom odjeljenju navela, da joj je čitano pismo s potpisom Stjepana Radića, u kojem se pismu Radić obvezuje Makedonskoj organizaciji, da nikakav definitivan sporazum s Beogradom neće svršiti, dok se i pitanje maceđonsko ne riješi kao i hrvatsko; c) originalno pismo N. Tanaleskog, pisano iz Ženeve francuskim jezikom, iz kojega proizlazi da Radić podržaje veze s Makedonskom organizacijom, a s druge strane ustajući protiv pokojnog Tođora Aleksandrova i Valeti Protogerova, odnosno boraca, koji su ubili Aleksandrova, a koji su po tvrdnji Tanaleskog boljševički plaćenici, da se vidi, da stoji u vezi s boljševicima i da odobrava metode u borbi za oslobodjenje Macedonije; d) fotografija pisma Todora Aleksandrova pod pseudonimom »Bogdan«, poslana komitskom vojvodi Vanči Mihajlovu zvanom Cavdar, iz kojeg proizlazi, da je osoba pod pseudonimom Milenko Beranski primila i poslala pismom tri tisuće dinara za Ibrahima koji je trebao da otputuje za Zagreb. 11 » Obrana: Okrivljeni Stjepan Radić navadja, da pismo pod a) nikada primio nije, pa da je u opće od Todora Aleksandrova primio u svemu samo jedno pismo i to u Londonu preko Tanaleskog, u kojem ga Aleksandrov moli, da se negdje sastanu u Macedoniji. I Tanaleski da mu je protumačio potrebu tog sastanka, da se na svoje oči uvjeri, kako je Macedonska revolucionarna organizacija gospodarica Makedonije. Kad je on Tanaleskomu odgovorio neka pokažu to kod izbora bili oni ma kako mu drago neslobodni, jer Macedonska organizacija tvrdi da mora biti revolucionarna, dok je vojnički sistem uprave u Macedoniji, a beogradska vlada tvrdi, da ne može biti normalne uprave, dok u Macedoniji postoji tajna revolucionarna organizacija. Kroz Tanaleskog je tada došlo u engleske novine, da je Radiću uspjelo postići, da Macedonska tajna revolucionarna organizacija započne čisto zakonskom borbom. Osim toga da je Tanaleski izjavio i pred jednim dopisnikom berlinskog dnevnika »Vossische Zeitung« o toj stvari posve precizno, pa je tu izjavu donio i »Hrvat« od 21. 3. 1923, a iz ovog se razabire, da je Tanaleski posve odlučno izjavio, da je Radić uvijek u principu odbijao saradnju sa Makedonskim revolucionarnim komitetom baš poradi toga što je pacifist, da je Tanaleski predbacivao Radiću, da je Aleksandrov pisao Radiću a da nije dobio nikakvog odgovora, i konačno, Tanaleski izrečno naglasuje, da je u proljeću 1924. Makedonska organizacija poslije neuspjelih pokušaja prekinula svaki 110 Niti jedno ođ pisama spomenutih u ovom »dokazu krivnje« nije sačuvano u istražnom materijalu. U pogledu pisma pod a) u dopisu Predsjedničkog ureda Kr. Redarst. ravnateljstva u Zagrebu br. 187 Prs. 1925. od 6. I 1925, upućenog Kr. Drž. odvjetništvu u Zagrebu, kaže se slijedeće: »Ovo je utvrđeno fotografijom originalnog svojeručnog pisma T. Aleksandrova od 6. X 1922 (!) upravljenog na Radića, u kome se poslije preporuke za jednog studenta kaže, da je poslije dosada vođenih pregovora za potpun sporazum, za udruženu legalnu i nelegalnu akciju obiju prijateljskih zemalja, Makedonije i Hrvatske, potrebna, česta izmjena misli, bilo neposredno preko Protogerova, člana Centralnog komiteta, bilo preko naročitog izaslanika Nauma Tanalevskog, koji se bavi u Beču i Pešti« (v. IHRP, ZB-S-1/56, a-11, pod t. 6). 171