ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 165

zuma, ističe kotarski predstojnik Ivan Komesarovio, koji je kao oblastni izaslanik bio prisutan na navedenoj skupštini, da nikako nije istina, da bi Radić na saboru u Nijemcima ovako huškao. To isto glede sbora u Koprivnici, održanog mjeseca svibnja 1921.

101 ističe redarstveni izaslanik na toj skupštini Milivoj Somodji, tvrdeći, da tokom čitave skupštine nije pala niti jedna jedina riječ o vojnim bjeguncima. Osim ovih 21. slučaja prikupile su vojne sudske vlasti podatke i to preko vojnih bjegunaca, iz kojih bi se podataka imao vidjeti utjecaj okrivljenog Stjepana Radića na vojnike u pogledu izvršenja krivičnih djela, a kao posljedica agitacije Stjepana Radića. Istaknuto je 65 takovih vojnih bjegunaca. Samo neznatni broj ovih nije pred sudom preslušano, jer su nepoznata boravišta. Svi pako vojni bjegunci, koji su pred sudom preslušani, poriču, da bi ih Radić na bjegstvo nagovorio bio, dapače i ona četvorica, koja su isprva pred sudom tvrdili, da su bjegstvo izvršili pod uticajem Radića, preslušani ponovno pred sudom radi suočenja sa Radićem, i taj svoj iskaz opozivlju. Svjedok Mirko Tumbri preslušan je dva puta pred sudom, pa dok je prvi puta tvrdio, da je Radić govorio, neka dečki ne idu nikamo, neka se pritrpe dva tri dana, jer da nisu prisegli za Kralja, nego za Republiku, a tko je prisegao za Kralja, da mora ići, prikazao u svom iskazu od 21. 3. 1923. da je Radić govorio, da oni, koji su već služili u vojsci, neka se pritrpe dva tri dana a regruti da moraju ići služiti, pa da neka nitko ne misli, da se bez vojske može biti jer da vojska mora braniti državu. Tako isto mienjao je iskaz pred sudom Tomo i Marko Jarec i Marko Dananić, pa se proti njima morao odrediti postupak radi krivog iskaza pred sudom.

102 101 Izvještaj o toj skupštini održanoj 8. V 1921. donosi »Slobodni Dom« br. 20 od 18. V 1921, str. 3. 102 Ministarstvo vojske i mornarice u Beogradu dostavilo je pod svojim Pov. S. br. 576 od 31. I 1925. Kr. Sudbenom stolu u Zagrebu prijepise dvaju izvještaja, i to: 1) izvještaja Sudskog odelenja tog Ministarstva upućenog ministru vojske i mornarice pod Str. pov. S br. 57 od 20 IV 1924, koji sadrži 79 »slučajeva« što prikazuju kako Stj. Radić i njegovi agitatori odvraćaju vojne obveznike od njihove dužnosti; izvjestilac kaže da je to: »izvod iz podataka koje sam crpeo iz predmeta dobivenih iz pojedinih komanada i ustanova, a iz kojih se takođe vidi štetan Uticaj na vojnike, što je posleđica agitacije Stj. Radića i njegovih agitatora«. 2) izvještaja istog Odelenja, upućenog također ministru vojske i mornarice pod Pov. S. br. 1829 od 14. IV 1924, koji sadrži 39 srodnih »slučajeva«. U oba izvještaja obuhvaćeni su »slučajevi« iz razdoblja 1920—1924. godine. Oba izvještaja sačuvana su u ostacima istražnog dosjea: IHRP, ZB-S-11/56, a-48, b-48. Evo nekoliko primjera inkriminiranih izjava, koje ovi izvještaji pripisuju Stj. Radiću i njegovim »agitatorima«. — »ne treba služiti vojsku« — »begstvo iz Komande« — »po nagovoru Stj. Radića« — »skinuo zvezdice sa koporana i vikao: Zivela Republika« — »kad budu izbori da ćemo mi u grad sa oružjem« — »da ne idu vojni obveznici u vojsku i u Srbiju, pošto će uskoro prevrat te će svaki služiti u svojoj zemlji« — »da se ne treba više vraćati u pukove, jer će u najskorije vrijeme biti proglašena Nezavisna Hrvatska Republika« — »ne mora nitko da se odaziva vojnoj dužnosti jer će se vojska služiti samo dragovoljno« — »ovo nije naša vojska« — »nagovarali više vojnika, da se na dat znak od roga skupe kod bunara u krugu kasarne i podignu bunu sa larmom, pa da razbiju magazine, pograbe oružje i municiju i krenu svojim kućama« — »samo je znao da se skoro ni jedan vojnik iz njegove opštine nije vraćao u komandu, te je sa toga i on ostao« — »Pobuna vojnika 3. bataljona 29. peš. puka u Nikšiću na dan 9. maja 1922. koja se sastojala u tome da vojnici samovoljno napuste garnizon i odu svojim 165