ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 144

nekim narodnim zastupnicima«

24

, a zatim: »da je zagrebačko odvjetništvo proti Radiću i proti drugim prvacima HRSS sakupilo strahoviti veleizdajnički materijal i da je na tom temelju već zatražilo od beogradske skupštine, da izruči Radića i drugove«

25 itd. Konačno je vlada stvorila i »pravnu« podlogu za novi krivični progon putem već spomenutog protezanja »Obznane« i na HRSS 23. XII 1924. Nakon što je uslijedilo hapšenje i započeta istraga, vlada stalno prati i, dakako, usmjerava istragu. I sam predsjednik vlade N. Pašić je time najživlje angažiran. Pokazuje nam to i dokument što ga objavljujemo pod br. 1. Iz njega je vidljivo da predsjednik vlade drži »sedam dokumenata«, važnih za optužbu protiv Stj. Radića, da ih on daje »na proučenje« ministru pravde, a ovaj državnom nadodvjetniku u Zagrebu, pa pošto ih je i potonji proučio, dokumenti se imaju vratiti predsjedniku vlade, te će se i on angažirati: »da se glede ovih dokumenata odrede dole navedena izviđenja u svrhu, da bi ovi dokumenti mogli poslužiti kao dokazala u kaznenoj parnici protiv Stjepana Radića«.' Unutar vlade, uz njena predsjednika i ministra pravde, osobito se je ministar unutrašnjih poslova brinuo oko pripreme dokumentacije za istragu. On se i hvalio time pred Narodnom skupštinom. Pokušao se poslužiti i falsifikatima, a kada mu je Dr. A. Trumbić, i opet pred Narodnom skupštinom, to predočio, i ministar i ta Skupština prešli su mukom preko takvih činjenica

26

. Ministar vanjskih poslova ne zaostaje za njim, prikupljajući dokumentaciju o Radićevim vezama u inozemstvu, ali je predsjednik vlade i ovdje odlučivao koja će se dokumentacija i koji svjedoci praktički koristiti u istrazi

27

. No, jednu od najvažnijih uloga odigrava ministar vojske i mornarice. U očitom dogovoru s dvorom, a u suradnji s komandantima armijskih oblasti, posebno onim IV armijske oblasti, on priprema vojno-političke izvještaje »s terena«, u kojima se Radiéevoj političkoj propagandi pripisuje krajnje razorno djelovanje u vojnim snagama i općenito u Kraljevini SHS. Služi se lažima i neodređenim navodima, a plasira te »generalske izvještaje« preko »sudskog odelenja« Ministarstva vojske i mornarice, kako bi izgledali uvjerljiviji. Takvim izvještajima se plaši javnost Srbije, kako će Radićeva slobodna djelatnost dovesti do rasapa cijele države. Istovremeno se iz istih izvora povremeno lansiraju vijesti o vojnim pučevima, koje da pripremaju neke grupe u vojsci, protiv Radićeve destrukcije i protiv neefikasne vlade, a za: »spas države«

28

. Pokušava se proširiti teza kako je hrvatski narod principijelno protivan svakoj egzistenciji 24 Isto, br. 28, 9. VII 1924, str. 6. 25 Isto, br. 29b, 18. VII 1924, str. 2. 26 SB, br. 7, VII prethodni sastanak, 26. III 1925, str. 203. 27 A3, Minist, pravde. Ministar Dr. E. Lukinić pita 28. II 1925. N. Pašića: . . . »čast mi je najučtivije zamoliti vas, gospodine ministre predsjedniče, da bi ste izvoljeli saopćiti mi radi daljeg mog hitnog obaveštenja Kr. državnom nadodvjetništvu u Zagrebu, kojima se dokumentima može javni tužilac u Zagrebu poslužiti u dokaz krivnje optuženog Stjepana Radića i drugova, a isto tako na koje se svjedoke može on i smije u dokaz krivnje okrivljenika pozvati«. 28 O tim čuvenim »generalskim izvještajima« vidi ponešto kod: B. Gligorijević, Kriza i pad Davidovićeve vlade 1924. (Istorija XX veka, sv. VII, IBeograd 1965). str. 372—373; isti, Demokratska stranka i politički odnosi u Kraljevini SHS (Beograd 1970), str. 415—416. 144