ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 145

neke zajedničke jugoslavenske države, pa da u Hrvatsku treba poslati »istražnu komisiju« koja će to i neposredno utvrditi

29

. Ukratko, bio je to dobro poznati repertoar dvorske i čaršijske beogradske politike, koji nije samo u to vrijeme došao do javnog izražaja. Koncentrirani atak je smjerao, da preko slučaja Radić, ustvari, ne samo čitav hrvatski narod stavi izvan zakona, nego da objavi »i formalno rat hrvatskom narodu« — kako je to dobro istaknuto i u proglasu CK KPJ od 2. siječnja 1925.

30 I tijekom provođenja istrage, kroz prvo polugodište 1925. godine, vlada ažurno prati njene rezultate, preko već spomenutih pismenih i usmenih izvještaja državnog nadodvjetnika u Zagrebu, a početkom lipnja 1925. god. ministar pravde iz Beograda traži od svog Odelenja u Zagebu: »da što prije pripošalje Ministarstvu pravde spise u kaznenom predmetu proti Stjepanu Radiću radi zločina veleizdaje. Ovi su spisi potrebni za kratko vreme radi uvida Kraljevske vlade u iste«

31

. Vlada je, dakle, tražila »na uvid« i cjelokupne istražne spise a ne samo pojedine dokumente, i to u vremenu neposredno prije nego što će joj državni nadodvj etnik iz Zagreba poslati svoj, ovdje objavljeni izvještaj od 27. VI 1925. Sve to dovoljno govori o položaju pravosuđa u Kraljevim SHS i o njegovoj tzv. »nezavisnosti«. 5. Vrijeme u kojem je nastao objavljeni nadodvjetnikov izvještaj — 27. lipnja 1925. — pada u završnu fazu pregovora između vodstva »hrvatske seljačke politike« (a ne više: »Hrvatske republikanske seljačke stranke«) i beogradskih vlastodržaca oko tzv. »narodnog sporazuma«. Ta će faza pregovora, kako je poznato, završiti tijekom prve polovice mjeseca srpnja 1925. god., pa će zatim uslijediti: kraljev ukaz od 18. VII 1925. u kojem se kaže .. .»amnestiramo i predajemo zaboravu krivice Stjepana Radića«

... »i prekidamo za označena delà prema njemu svako dalje krivično postupanje«

32

; puštanje Stj. Radića i drugova iz zatvora

33

, i audijencija Stj. Radića kod kralja Aleksandra na Bledu 20. srpnja 1925.

34

. Podsjetimo uz to, da je ovo bila završna faza onoga razdoblja u pregovorima, što 29 Pod formalnim razlogom da ispita potrebne činjenice oko osporenih mandata hrvatskih narodnih zastupnika, Narodna je skupština i uputila jedan svoj »anketni odbor za izvještaj mandata HSS« na teren Hrvatske, a pod vodstvom Dr. Lazice Markovića. Pavle Radić je u »Domu« od 31. V 1925. ovaj »anketni odbor« pravilno nazvao »istražnim povjerenstvom«, no, dok s jedne strane utvrđuje kako je takva istraga »pravno protuzakonita i protuustavna«, dotle s druge strane smatra: »Politički je dolazak ankete ipak blagotvoran« 1! 30 Naslov je proglasa: »Radnicima i seljacima i svim ugnjetenim narodima Jugoslavije«. Vidi priloženu fotoreprodukciju tog proglasa. 31 IHRP, ZB-S-11/56, br. 235a. Zahtjev je datiran 5. VI 1925. pod br. 37309. 32 AJ, Minist, pravde. Originalni tekst »ukaza« pod br. 47575. 33 Nakon potpisanog ukaza od 18. VII 1925. ministar pravde M. S. Đuričić uputio je Kr. Sudbenom stolu u Zagrebu brzojav ovog sadržaja: »Ukazom Njegovog Veličanstva Kralja od današnjeg Br. 47575. a na osnovu öl. 50. Ustava u putu najviše milosti amnestiran je Stjepan Radić za sva krivična delà za koja se nalazi pod istragom i u pritvoru po rešenju Banskog Stola zagrebačkog III 903 od 20. januara 1925. godine i ta su krivična delà predata zaboravu i zašto je prekinuto svako dalje krivično postupanje. Preporučujem Sudbenom stolu da Stjepana Radića odmah u slobodu stavi i dalje po Ustavu i Zakonu postupi. Verni prepis Ukaza poslati će se naknadno«. 34 »Dom — glavno glasilo hrvatske seljačke politike«, br. 12, 22. VII 1925, str. 6. 1Q Arhivski vjesnik 145