ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 98
Kako je Botić bio otvoren i iskren u svojim nastupima, bio je isti takav i u svojim pismima, usprkos premetačinama, prijetnjama i strogosti cenzorskih vlasti. Zbog toga su mnoga njegova pisma njegovi prijatelji uništili. Sam Pavlinović priznaje: »Mnoga njegova pisma meni vatra progutala, kad sam za Lapennova pašovanja bio dugo u pogibelji dosadnih pretraga.« 10 Ona koja su sačuvana, našla su se kod don Nikole Vežića iz Brista, koji je politički bio manje izložen od Pavlinovića. Zato nije ni čudo da je najmanji broj Botićevih pisama sačuvan kod njegovih najužih prijatelja u Dalmaciji. Danas su Botićeva pisma, objelodanjena ili neobjelodanjena, na ovim mjestima: I) Spomenuto pismo splitskom biskupu Vj. M. Pini, koje nikad nije objavljeno, našao sam u Arhivu biskupskog ordinarijata u Splitu g. 1930. među spisima za g. 1851, a ima broj protokola 1988. II) Dosad su štampana samo neka Botićeva pisma u fragmentima, a neka u cjelini u njegovoj knjizi Pjesme (izdanje Matice hrvatske, Zagreb 1885), i to u predgovoru Mihovila Pavlinovića: 1) pismo iz Đakova od 5. svibnja 1854, poslato Mihovilu Pavlinoviću, ali za svu braću; 2) pisma, sva iz Đakova, od 31. XII 1854, 23. V 1855, 22. IX 1856, 23. IX 1856, 1. IV 1859 (5); 3) pismo iz Đakova od 5. XII 1855, Mati Benkoviću; 4) dva pisma iz Đakova Ivanu Filipoviću, od 19. IV (krnje) i 12. X 1860. — Kako je do tog Matičina izdanja danas teško doći, a pisama nema mnogo, to i njih ovdje donosim da budu na okupu zbog proučavanja Botićeve ličnosti, to više što su neka od njih u tom izdanju zbog strogosti cenzure ili zbog delikatnosti pitanja objavljena fragmentarno, a sad znamo za njih u cijelosti (npr. pismo iz Đakova Nikoli Vežiću od 31. XII 1854. štampao je u cijelosti Marin Pavlinović u Savremeniku — Zagreb, 9. I 1931, br. 2; ono upravljeno Ivanu Filipoviću, iz Đakova, od 19. IV 1860. sačuvano je u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, sign. R 4044). Potpisani se obratio pismom negdašnjem nasljedniku Pavlinoviceve ostavštine s molbom da mu dopusti prepisati Botićeva pisma. Ondašnji vlasnik ostavštine Mihovila Pavlinovića don Milan Pavlinović iz Makarske odazvao se najspremnije mojoj molbi, te mi poslao šest pisama u originalu (M. Benkoviću 1, M. Pavlinoviću 1, N. Vežiću 4) da ih upotrijebim za svoj rad, na čemu sam mu najljepše zahvalio (danas je pokojni). III) Skupina Botićevih pisama čuva se^u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu pod signaturom R 4044. To su ona pisma koja ovdje nisu označena posebnom oznakom, a upravljena su Ignjatu Bartuliću, Andriji T. Brliću, Ignjatu Brliću i Ivanu Filipoviću. IV) Dva su pisma upravljena Miji Krešiću, a čuvaju se u Arhivu Historijskog instituta Jugoslavenske akademije (sign. XV, 6/3, 6/4); prijepisi njihovi su s navedenim pismima u Sveučilišnoj knjižnici. Ova pisma su tiskana u Građi povijest književnosti hrvatske 25, str. 217—218. V) Jedno Botićevo pismo Zmaju Jovanu Jovanoviću objavio je Milan Šević u Savremeniku (god. 1916, br. V—VIII, str. 268—269). "» Botić, op. cit., str. vn. 98
