ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 483
3 — Građa manje vrijednosti, od značenja za pojedine uže regije SR Hrvatske, odnosno za manje važne oblasti istraživanja, a kojoj je značajan obim vrijednosti i u detaljima sadržan u građi 0 do 2 kategorije; 4 — Građa male i sporednije vrijednosti, koja služi za širu ilustraciju onoga što je kao bitno i tipično za društveni razvitak već dokumentirano građom 0 do 3 kategorije; zatim, građa koja ne mora da se čuva u originalu već samo u mikrofilmskim ili srodnim reprodukcijama; specimina. Sveukupno baš pet kategorija predviđeno je prije svega prema prirodi i potrebama klasifikacije arhivske građe, vodeći računa o većoj koristi koju će takvo i toliko stupnjevanje pružati pri stručnim i naučnim arhivističkim poslovima koji su navedeni pod 1. 2. Stupnjevanje na svega tri kategorije ne bi bilo dovoljno, ni toliko korisno. Nadalje, predviđenih pet kategorija u većoj su suglasnosti s kategorizacijom kakvu je postavila služba zaštite spomenika kulture (vidi pod 2.2.), a u još potpunijoj suglasnosti s kategorizacijom predviđenom za muzejsko-galerijsku građu, kod koje će se stupnjevanje praktički ograničiti također na pet kategorija, jer je ona šesta kategorija za tu građu nepotrebna (vidi pod 2.3.). Napokon predloženih 5 kategorija nisu u protivnosti s preporukom UNESCO-a o tri kategorije (vidi pod 2.1), jer se ta preporuka odnosi na cjelokupno spomeničko blago i ona ne isključuje razradu kategorizacije, za pojedine vrste spomenika, u obliku šireg stupnjevanja. Što se tiče tekstualnog obilježavanja, karakteriziranja ili, ako možemo reći, definiranja pojedinih kategorija, vodilo se računa ponajprije o karakteru arhivske građe. Zatim o činjenici da je ista faktografija često sadržana u građi razne provenijencije, i to u cjelini ili u širem ili užem sintetiziranom obimu, pa određena građa jednog fonda može, u bitnom, u cjelini ili djelomice, da nadomjesti određenu građu drugog ili drugih fondova. Uz to smo nastojali da u definiranju ne naglašavamo toliko teritorijalni faktor, polažući težište na vrijednost koju će dati sinteza postupaka valorizacije. Konačno, treba naglasiti da je bitna ona numerička oznaka kategorija (0—4), jer prvenstveno ona upućuje na redoslijed prioriteta, a tekstualno definiranje kategorija može se svesti i na onakve lapidarne izreke kakve sadrže preporuke UNESCO-a, tj. »građa najveće vrijednosti«, »vrlo važna građa«, »važna građa« i si. Ipak predloženo šire tekstualno definiranje može pružiti više orijentacije u radu, dok se nakon dulje prakse rada još bolje ne razradi i ne ustali praktična primjena kriterija i mjerila valorizacije i kategorizacije. Uz kategoriziranje treba dati još i ove načelne napomene: — U postupku kategorizacije ne valja precjenjivati, ali ni podcjenjivati arhivske izvore. No, treba voditi računa o fundamentalnom značenju arhivske građe kao dokumentarnog izvora za sve oblasti naučne i kulturne djelatnosti, te za sve grane društvene operative.
