ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 484

— Izvršena kategorizacija ne znači sankcioniranje nebrige prema građi nižih kategorija. Naprotiv, ona treba da učvrsti sistem zaštite cjelokupne arhivske građe. Ona mora da znači bolje sistematiziranje zaštitnih mjera prema cjelokupnoj arhivskoj građi, a posebno da sistematizira adekvatni ju podjelu rada na provođenju zaštitnih mjera. — Kategorizacija se vrši prema suvremenom stanju pripremnih radova i suvremenom stanju nauke. Kako napreduju daljnji stručni i naučni radovi, i saznanja, postepeno će se vršiti revalorizacija građe, pa i potrebna prekategorizacija. — Kategorizacija pomaže unapređenju svih poslova navedenih pod 1.2. Posebno ona potiče rad na pronalaženju nepoznate građe, na evidenciji građe izvan arhiva, na obradi cjelina dekoncentriranih dijelova fondova i zbirki; ona pomaže kristaliziranju kriterija po kojima se odlučuje koja će se građa uopće smatrati arhivskom i preuzimati u arhivske ustanove na trajno čuvanje. — Rad na valorizaciji i kategorizaciji arhivske građe potiče unapređenje arhivistike i nauke općenito; unapređuje razvitak stručnosti arhivskog kadra, pa i time doprinosi unapređenju sistema zaštite arhivske građe. 5.2. Verifikacija kategorizacije. Verifikacija bi bila osobito potrebna za građu 0. i 1. kategorije. Mogla bi je vršiti naprijed spomenuta komisija, koja bi se formirala na temelju dogovora Arhivskog savjeta Hrvatske i stručnih kolegija arhivskih ustanova. Sve što je rečeno za rad te komisije na valorizaciji vrijedi, dakako, i za njen rad na kategorizaciji. Verifikacija 0. i 1. kategorije izvršila bi se na temelju uvida u cjelokupnu kategorizaciju (0—4). Prije konačnog redigiranja verificiranih lista 0. i 1. kategorije, te bi se liste dale na uvid i primjedbe arhivskim ustanovama, zavodima za zaštitu spomenika kulture, povijesnim institutima i sveučilišnim katedrama za povijest, te zajednicama naučnih ustanova. Potreba postupka verifikacije diktirana je izvanrednom važnošću i osjetljivošću zadatka. Isti razlozi govore i za ograničavanje verifikacije na prve dvije kategorije (0. i 1.), koje se odnose na vrhunske prioritete. Najvažnije je, međutim, istaći da verifikacioni postupak ne znači nikakvu kontrolu, a još manje neko nepovjerenje u rad pojedinih arhivskih ustanova, već da je on samo završni dio onih zajedničkih konzultacija, koje će se provoditi trajno u toku čitavog rada na valorizaciji i kategorizaciji. Takvoj konzultaciji je usmjereno, na kraju, i ono upućivanje lista 0. i 1. kategorije na uvid i primjedbe gore navedenim ustanovama i organizacijama. 6.1. Normiranje valorizacije i kategorizacije u republičkom arhivskom zakonodavstvu. Cjelokupna problematika valorizacije i kategorizacije, u čitavoj svojoj obuhvatnosti, zapravo se tek posredno odražava u sadašnjem 484