ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 482

— problematiku sadržanu u spisima (jer su je rješavali), neophodni su i dragocjeni suradnici arhivista na valorizaciji građe. Još više su to naučni radnici koji koriste arhivsku građu u svojim istraživačkim radovima. Ustvari, oni stalno nastavljaju daljnjom fazom valorizacije te građe, vrednujući je s gledišta mnogih detalja i sve novijih aspekata. K tome, oni ne vrednuju samo arhivske izvore nego i ostale povijesne izvore za datu istraživačku problematiku, pa time i ocjenjuju mjesto i vrijednost arhivskih izvora u kompleksu sveukupnih povijesnih izvora. Razumljivo je stoga, da je njihova suradnja u postupku valorizacije arhivske građe u arhivima naročito neophodna i dragocjena. Isto vrijedi i u pogledu stručnjaka neophodnih za valorizaciju specijalnih vrsti dokumentarnog materijala i arhivske građe, pa će tako u nizu poslova biti potrebna suradnja povijesničara umjetnosti, konzervatora, bibliotekara i si. Suradnja arhivista sa stručnjacima i naučnim radnicima mora biti stvarna — konkretna, a ne formalna, te smišljena i organizirana. Isto vrijedi i za suradnju svih arhivskih ustanova u Republici na provođenju valorizacije. Zato bi se morali pobrinuti stručni kolegiji u arhivskim ustanovama i Arhivski savjet Hrvatske, putem odgovarajuće komisije za valorizaciju, koja bi poduzimala sve što je potrebno za organizaciju i tok radova na valorizaciji (program, plan, financijsko-materijalne potrebe, kadrovske potrebe, stručne upute, stalne i povremene konzultacije i dr.). Spomenuta komisija ne bi imala samo zadatak organizacije rada, već uz to, da uz pomoć stručnih kolegija, u toku rada još bolje precizira detalje pojedinih kriterija valorizacije, prema potrebama na koje će ukazati praksa rada, a s druge strane da vodi računa o što jedinstvenijoj, ali znalačkoj i stvaralačkoj, primjeni usvojenih kriterija. Konačno, kako je već naglašeno, kriteriji se i preciziraju zato da bi se postigla što ujednačeni ja valorizacija sveukupnog arhivskog spomeničkog blaga na području SR Hrvatske. 1. Kategorizacija. Na temelju izvršene valorizacije provodi se postupak kategorizacije. On se sastoji u tome da se arhivska građa svrstava u kategorije, koje su označene arapskih brojevima od 0. do 4. Sadržajni okviri za pojedine kategorije su ovi: 0 — Građa najvećeg nacionalnog pa time i šireg značenja, kao i ostala građa šireg značenja, a najveće vrijednosti; 1 — Građa istaknute reprezentativnosti za nacionalnu arhivsku cjelinu, odnosno za nacionalna fundamentalna istraživanja, a posebne je vrijednosti; 2 — Građa od vrijednosti za šira područja tj. za makro-regije SR Hrvatske, odnosno za šire i važnije oblasti istraživanja, a njene su najznačajnije vrijednosti u bitnom sintetizirane u građi 0 i 1 kategorije;