ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 451
U doba Dubrovačke republike nije bio tiskan niti jedan zakonik ni pravilnik, već posljednjih decenija pravilnik o plovidbi »Regolamenti per la navigazione nazionale« u prvom izdanju g. 1784. i popunjen s novim odredbama u drugom izdanju g. 1794. Republika je imala i posebni carinski zakonik. Prvi je iz g. 1277, a ima dodatke k tome. Najprije ga je g. 1884. bio objelodanio Eitelberger, a zatim g. 1936. u izdanju Srpske akademije Mihajlo Peterković. Stari historijski pisci su veoma korisni kao izvor za istraživanje povijesti. Jugoslavenska akademija je izdala bila od dubrovačkih svojedobno Anonima, Nikolu Ranjinu i Džona Rastića u redakciji Natka Nodila. Srpska akademija je izdala u redakciji Petra Kolendića g. 1935. djelo pisca 18. stoljeća Ignjata Dorđića »Vitae illustrium Rhagusinorum«. Iz dosadašnjeg prikaza se vidi, da se dosta dokumenata iz Dubrovačkog arhiva i ostalog arhivskog materijala iz Dubrovnika izdalo. Ipak to nije u onoj količini, koju bi Dubrovnik s obzirom na mnoštvo svojeg arhivskog materijala i na njegovu važnost zaslužio. Kad se je osnivao Historijski institut Jugoslavenske akademije u Dubrovniku g. 1949, kao jedan od glavnih njegovih zadataka postavljen je i zadatak, da izdava arhivske dokumente Dubrovnika. U to vrijeme sve se je više u cijeloj Jugoslaviji polagalo na to, da se što više publiciraju arhivski dokumenti, i to se isticalo kao glavni uvjet uspješnom razvoju povijesne znanosti. Budući da su i Jugoslavenska akademija i Srpska akademija željele izdavati arhivske dokumente Dubrovnika, pojavljivalo se je, makar u blagoj formi, pitanje, tko ima pravo na izdavanje tih dokumenata. Ja sam i lično i kao nekadašnji direktor Dubrovačkog arhiva zastupao mišljenje, da u Dubrovačkom arhivu i Dubrovniku uopće ima toliko mnogo važnog arhivskog materijala, da bi u objelodanjivanju dubrovačkih arhivskih dokumenata bilo polje rada i za deset akademija, te sam zagovarao, da se te dvije zainteresirane akademije međusobno sporazume, koje će serije ili dijelove serija objelodanjivati jedna a koje druga. To mišljenje zastupam i sada, kao i to, da i ostale naše akademije i naučna društva mogu k tome pristupiti. No tada je sve to nekako bilo ostalo u zraku, te je zapravo Srpska akademija po svojoj vlastitoj inicijativi preuzela objelodanjivanje dubrovačkih arhivskih dokumenata i razvila rad u ovom pravcu: 1) Izdala je od zapisnika dubrovačkih vijeća propuštenu godinu 1365. te godine 1380—1389; 2) Izdala je još poneke dokumente iz Dubrovačkog arhiva u dvjema knjigama u redakciji Mihaila Dinića pod naslovom Iz Dubrovačkog arhiva g. 1957. i 1963, u kojima su izdane dvije važne računske knjige: Knjiga Mihajla Lukarevića iz 15. stoljeća i »Quaderno deli merchadanti delà cecha« iz g. 1422. K tome je izdala g. 1960. opsežnu dubrovačku arhivsku ,građu akata g. 1667— 1670. pod naslovom Borba Dubrovnika za opstanak posle velikog zemljotresa 1667 g. u redakciji Radovana Samardžića. Izdala je također u redakciji Jorja Tadića ediciju pod naslovom Građa o slikarskoj školi u Dubrovniku XIII —XVI veka u dvije knjige; 3) G. 1952. izdala je doduše već prije od drugih^ izdavane ali sada u boljoj i kritičnoj redakciji Miroslava Markovića Vizaniiskè povelje Dubrovačkog arhiva pisane na grčkom jeziku; ' ! : '' ' *
