ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 452

4) Izdala je g. 1952. u redakciji Fehima Bajraktarevića arapske dokumente Dubrovačkog arhiva pod naslovom Dubrovačka arabica, i ako s nekim propustima, ali imamo inače bolje i kompletni je izdanje istih dokumenata od Besima Korkuta u nakladi Orijentalnog instituta u Sarajevu; izdala je g. 1952. u redakciji Gliše Elezovića faksimile turskih dokumenata; 5) Poduzela je rad na daljnjem izdavanju dubrovačkih zakonskih knjiga, te se prema obavijestima, koje imam, nalaze pred skorim publiciranjem zakonske knjige Liber viridis (Zelena knjiga) i Liber croceus (Žuta knjiga); 6) Poduzela je rad na izdavanju starih ćirilskih isprava i akata, pri čemu bi ćirilske isprave i akti Dubrovačkog arhiva imali bitan dio; 7) Zamišljala je i novo izdanje djela Filipa De Diversis »Situs aedificiorum, politiae et laudabilium consuetudinum inclytae civitatis Ragusii«, ali i ako je to jednostavan posao, od g. 1949, kad je o tome tiskan referat Iva Božića, koliko mi je poznato, stvar se malo pomakla naprijed. Velike nade, koje su se polagale u Historijski institut Jugoslavenske akademije u Dubrovniku u pogledu izdavanja arhivske gradnje, nijesu se ostvarile, već tek malenim dijelom, i ako je pri osnivanju Instituta na sastanku održanom u Zagrebu bio stvoren upravo ogromni program, čak po mojem mišljenju i nerealan, a zamišljen je bio Institut ne samo kao dubrovački već uopće za cijeli naš primorski pojas. Sam Historijski institut u Dubrovniku izdao je samo dvije knjige sistematski izdane arhivske građe, i to u redakciji Gregora Cremošnika g. 1951. već spomenutu ediciju Spisi Dubrovačke kancelarije s podnaslovom Zapisi notara Tomazina de Saver

e 1270—1282, i iste godine u redakciji Antuna Mayera ediciju pod naslovom Kotorski spomenici. Prva knjiga kotorskih notara od god. 1326—1335. Zaista vrlo lijep i obilan početak, kojim se nažalost nije nastavilo. Prva knjiga dubrovačkih dokumenata je naime izašla kao Monumenta historica ragusina volumen I, a knjiga kotorskih kao Monumenta catarensia volumen I. Jugoslavenska akademija izdala je g. 1948, 1950. i 1951. u redakciji Miha Barade Trogirske spomenike iz vremena g. 1266—1294. No spriječeno je daljnje izdavanje Trogirskih spomenika u redakciji Barade, a s time dotično k tome i edicija dubrovačkih i kotorskih spomenika. Inače u Historijskom institutu u Dubrovniku nalazi se daljnji Mayerov rad otipkan na pisaćoj mašini i pripravan za tisak, a Čremošnikova druga knjiga dubrovačkih spomenika iz kraja 13. stoljeća nalazi še u Jugoslavenskoj akademiji u Zagrebu. I ako Historijski institut u Dubrovniku nije nastavio rad na sistematskom izdavanju arhivske građe, ipak kao veliko kulturno djelo Instituta imamo u redakciji Cvita Fiskovića kao glavnog urednika devet opsežnih godišta Anala Historijskog instituta u Dubrovniku, u kojim ima mnoštvo vrijednih rasprava i priloga, a i ponešto objelodanjene dubrovačke arhivske građe. No posljednje godište IX. jest za godinu 1961, dakle imamo dalnjih devet godina muka. Ante Marinović, naučni suradnik Historijskog instituta u Dubrovniku, spremao je izdanje nove redakcije dubrovačkog Carinskog statuta, iz g. 1413, s kasnijim dodacima, koji se nalazi među rukopisima Knjižnice Male braće u Dubrovniku, s popratnom studijom o dubrovačkom carinskom sistemu, no s autoritativne strane u Akademiji mu je rečeno, da se s time može slobodno baviti, ali da mu se to neće štampati. Institut 452