ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 411

dući da je značenje Hrvatskog sabora, zahvaljujući ilircima, upravo u to doba ogorčenih stranačkih sukoba postajalo sve veće, rastao je i utjecaj onih narodnjaka koji su neposredno sudjelovali u njegovu radu. Gaj se, kao neplemić, nije među njima nalazio, ali je zato iz svojih novina, koje su i dalje ostale organ Narodne stranke, stvorio političku tribinu koja je s aktivizacijom stranačkog života, osobito nakon ublažen ja cenzure na početku 1845, postala važno sredstvo djelovanja na javnost. Prema tome, Gaj je i dalje mogao neposredno utjecati na politički razvoj, ali je taj utjecaj mnogo izgubio od svoje nekadašnje moći i sjaja. Uza sve to je Gaj, pored nekih drugih čimbenika, odigrao važnu ulogu u politici Narodne stranke g. 1845, a njegova polemika s Kossuthom iduće godine ponovo mu je podigla ugled. U Ugarskoj i izvan Hrvatske ostao je i dalje najistaknutiji predstavnik preporodnog pokreta, a Garašanin je još 1848. konstatirao da su se u Srbiji »sa Horvatskom najpre i najviše črez Gaja upoznali«.

75 Uzme li se sve to na um, ne može se usvojiti kao ispravno mišljenje

76 da se, s obzirom na naprijed iznesene podatke iz Zachova »Plana«, »nacionalna politika« vodstva Narodne stranke »mora podvrgnuti pažljivijoj oceni« upravo zato jer je Gaj »u početku 1844 [... ] stvarno imao glavnu ulogu« u tom vodstvu. On je više nije imao, pogotovu ne u vrijeme koje je neposredno slijedilo nakon zabrane ilirskog imena. Ocijeniti, dakle, njegovu viziju »velike Ilirije« kao konkretnu politiku Narodne stranke u to doba kada se ona nalazila u dosta teškoj situaciji, izložena pritisku i s mađarske i s austrijske strane, isto je tako pogrešno kao i Gajevu sličnu inicijativu 1848, kada je stranka imala najviše mogućnosti za svoj nesmetani razvoj, smatrati izražajem njezine politike. Trijezna analiza vrlo zamršenih prilika unutar i izvan Monarhije dopuštala je tada kao maksimalan samo program austroslavizma, a i njegovo je provođenje više ovisilo o drugima negoli o Narodnoj stranci samoj. Iako su u krugu Hôtela Lambert već 1841. s pravom pridavali osobito značenje Gaju i Draškoviću kao najistaknutijim ličnostima narodnog pokreta u Hrvatskoj, ipak se težište poljske aktivnosti idućih godina nije nalazilo u Zagrebu nego među Slovacima, na suradnju kojih se prvenstveno računalo zbog njihova susjedstva s Galicijom. A kako je poljska emigracija imala tada najviše pouzdanja u Mađare, nastojala je da poradi i oko njihova pomirenja sa Slovacima. S obzirom na to i na propagiranje poljske stvari uopće, ličnost L'udovita Štura, koji je razvijao znatnu publicističku djelatnost i baš u to vrijeme pripremao izdavanje prvih slovačkih novina, imala je za Hôtel Lambert ključno značenje. Kada se potkraj g. 1844. pojavio kod Štura u Bratislavi agent Czartoryskoga Antun Rieth-Reiner, Štur mu je predložio da posrednikom u budućoj prepisci između Hotela Lambert i Slovaka bude Gaj, što je agenta potaklo da u pratnji jednoga mladog Slovaka-pravnika otputuje 4. XI preko Varaždina u Zagreb. Prema njegovu izvještaju,

77 Gaja je oso75 Garašanin u pismu A. Nenadoviću 30. V/10. VI 1848. Grgur Jakšić, Prepiska Ilije Garašanina I, 1839—184», Beograd 1950, 178. n Vučković, Učešće Hrvata, 52. — Usp. o tome J. S i d a k, Prilozi historiji stranačkih odnosa u Hrvatskoj uoči 1848, HZ XIII, 1960, 187. 77 Original se nalazi u Biblioteci Czartoryskih u Krakovu (5465. X. A. C. Correspondance XVI R.). Prijepis izvještaja dobio sam od doc. V. Začeka, na čemu mu i ovdje srdačno zahvaljujem. 411