ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 412

bito obradovao dolazak slovačkog predstavnika, jer mu, navodno, nije nikada uspjelo da takvu vezu sam uspostavi. Agent objašnjava njegov neuspjeh tobožnjom bojazni Slovaka da mjesto stjecanja vlastite nezavisnosti ne budu primorani ući u — » Magnum Illirium od Karpata do mora«.

78 Već tih nekoliko podataka upućuje na zaključak da Rieth-Reiner nije ozbiljno pristupao svom poslu. Njegovo nepoznavanje dotadašnje Gajeve djelatnosti i ciljeva ilirskog pokreta naprosto zapanjuje. To je utoliko teže razumjeti, jer je on još prije puta u Zagreb svratio u Beograd k Zachu, kod koga se upoznao s Carem, a dovoljno dugo se zadržavao u Zagrebu saobraćajući s Gajem i Dragutinom Kušlanom (Kuschland). Da bi Gaj uspostavio neku vezu sa Slovacima, nije doista bilo potrebno da se najprije pojavi poljski agent. Sam Štur postao je suradnikom »Danice« već 1837, a veze različite vrste postojale su i inače među objema preporodnim pokretima.

79 Ideja, pak, Velike Ilirije, kako ju je Rieth-Reiner zamislio, jedinstven je slučaj u cjelokupnoj literaturi. Ne ulijevaju dovoljno pouzdanja ni drugi njegovi podaci, iako se svi oni, dakako, ne mogu naprečac odbaciti kao izmišljotina. Jedan od njih govori, na pr., o zlim odnosima Gaja s Draškovićem i bar. Metelom Ožegovićem, »koji ga hoće depopularizirati«. Gaj je, navodno, stekao toliko povjerenje u agenta, da mu je čak pokazao listu s imenima od 570 (!) »oficira-patriota« i uvjeravao ga da bi se »200.000 (!) ljudi diglo na njegov poziv«, kad bi za to imao potreban novac. Ne ulazeći u provjeravanje ovih pojedinosti, svakako je za Gaja značajno njegovo isticanje Vojne Granice i utjecaja koji ondje ima. Gotovo s istim tvrdnjama obratio se on već 1838. gen. Benkendorfu, a i Zach je u svom »Planu« mnogo pažnje obratio pitanju Granice s obzirom na mogućnosti kojima ondje Gaj raspolaže, jer je među graničarima »njegovo ime obšte poznato i visokopočtovano«, pa on »može preko svoji mnogi prijatelja vrlo mnogo učiniti«. Z fantastičnošću graniči agentov podatak da mu je Gaj »povjerio oružano vodstvo protiv Turopoljaca« za vrijeme održavanja županijske skupštine u Zagrebu 10. prosinca 1844. i da je on, agent, naumio da u dogovoru s Kušlanom digne u zrak mađaronski Kasino, do čega nije tobože došlo samo zbog nestašice novaca.

80 Nakon gotovo jednomjesečnog boravka u Zagrebu Rieth-Reiner je ponovo otputovao u Beograd, ali nije uspio prijeći Savu, pa se dosta dugo zadržavao u Srijemu, gdje su pristaše svrgnutih Obrenovića nešto prije organizirali upad u Šabac. U službenim spisima austrijskih vlasti spomi75 čitav odlomak, važan za ocjenu tog agenta, glasi: »Moćno uradowany zostal P. Gaj przybyciem i zbliženiem sic wyslannika Slowakôw do Kroatöw. Silnq zato wdziecznošć oswiadczaT Pu Riethovi P. Gaj, dodajac iž on sie byl staral wielokratnie o to samo, ale nadaremnie. W istocie tak bylo, bo Slowakôw marzacych o wlasnej niepodleglošci, odstraszalo pojecie panstwa Magnum Illirium (potcrt. u orig.; J. Š.) od Karpat do morza.« 79 O tim vezama do pojave šturovih novina 1845. usp. Vladimir M a t u 1 a, Mlade .Slovensko a Juhoslovania, zbornik »Ceskoslovensko a Juhoslavia«, Bratislava 1968, ioe—1S3. »° Usp. o tome Jaroslav š i d a k, O uredniku i značenju ilirskog »Branislavac (1844—45), HZ XIV, 1981, 80. 412