ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 402
služio pišući svoj izvještaj Metternichu, a kada se na početku mjeseca srpnja opet pojavio u Beogradu, saopćio je svoj razgovor s Metternichom Zachu, koji je o tom odmah obavijestio Avrama Petronijevića, ministra vanjskih poslova. 36 Prilikom trećeg boravka u Beogradu, od 9. do 15. VII 1847, Gaj je prvi put izrazio želju da svoju tiskaru snabdije ćirilskim slovima, a Zacha je zamolio da mu napiše »malu spomenicu« o prilikama i vodećim ljudima u Srbiji, na temelju koje bi mogao izraditi svoj izvještaj Metternichu. On je Zachu iznio i osnovnu tendenciju tog izvještaja. Zach je njegovoj molbi udovoljio i u pismu glavnom agentu Czartoryskog za Balkanski poluotok u Carigradu Michalu Czaykowskom rezimirao sadržaj svog spisa. 37 • Začek konstatira da je Zachov »prijedlog memoranduma bečkoj vladi stvaran«, da je on »nastojao pojačati značenje tadašnjega političkog režima u Srbiji i steći za nj u Austriji dobronamjernog susjeda«. Nije, međutim, za sada poznato »što je Gaj iz tog teksta preuzeo, a što izmijenio ili dopunio«, i »da li je i taj memorandum predao Metternichu«. 38 Prema tome, glavni je rezultat Začekova rada, ukoliko se taj odnosi na naše pitanje, u tome da Gaj nije pred Zachom ništa zatajio o svojim namjerama i postupcima te da se za oba svoja izvještaja Metternichu poslužio njegovim tekstovima, koje je Zach u tu svrhu i napisao. Preostaje da se utvrdi, jesu li oni sačuvani i — u slučaju da se pronađe i drugi Gajev izvještaj, do danas nepoznat — koliko su oni poslužili Gaju pri pisanju obaju izvještaja. Na žalost, na ovo posljednje pitanje ne može se još uvijek dati konačan odgovor, jer se tekst drugog Gajeva izvještaja nije sačuvao u njegovoj ostavštini niti se original mogao do sada naći u bečkom Državnom arhivu. Ali je Žačekov rad omogućio da se definitivno riješi pitanje dvaju njemački pisanih rukopisa o prilikama u Srbiji koi i nisu datirani niti potpisani, a koje je pisac ovih redaka prije više godina proučavao i pripremio za tisak. Oni se i danas nalaze u Gajevoj ostavštini (Sveučilišna i nacionalna knjižnica u Zagrebu, R 4701, B, I, 6), zajedno s Gajevom vlastoručnom »kopijom« njegova izvještaja iz 1846. Nagađanje o piscu tih tekstova koji nose naslove: »Einiges zur Bezeichnung der in Serbien zu verfolgenden Politik Oestereich s« i »Skit z e« postaje sada suvišno, jer se iz Zachovih izvještaja Czaykowskom vidi da oni potječu iz njegova pera. Prvi od tih rukopisa napisan je očigledno na brzinu, dosta nemarno, s mnogim ispravcima i dopunama unesenim sa strane, a riječi koje se često ponavljaju u pravilu su skraćivane. Čitav rukopis daje dojam zgužvanog i zatim naknadno izglađenog papira. Drugi rukopis, naprotiv, pisan je mnogo pomnjivije i lakše se čita. Vidi se da je njegov autor raspolagao s više vremena za pisanje, a to potvrđuju i podaci u njegovim izvještajima. Nije zadaća ovog priloga da analizira i ocjenjuje u pojedinostima podatke koje Zach donosi o prilikama u Srbiji i glavnim akterima usta36 isto, 86. « isto, 87. » isto. 89. 402
