ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 403
vobraniteljskog režima uoči 1848. Nema sumnje da srpska historiografija dobiva ovim Zachovim tekstovima dragocjen izvor, koji je rezultat odužeg pomnog proučavanja jednog agenta poljske »Propagande« i kojega se podaci i sudovi mogu provjeravati drugim sličnim dokumentima iz tih godina. U obzir dolaze osobito izvještaji dvojice jednako pažljivih promatrača: zamjenika austrijskog konzula u Beogradu Nikole pl. Filipovića (v. Philippovich) od 29. II 1844. i francuskog konzula Codrice od 20. XII i. g. Dok je potonji djelomično upotrijebljen od D. Stranj ako vica, koji ga ocjenjuje kao »tačan«, precizno i objektivno napisan«, 39 Filipovićevu izvještaju, odavno objelodanjenom., nije srpska historiografija do danas obratila pažnju. 40 Usporedba između tekstova Filipovića i Zacha pokazuje da se oni ponekad u ocjeni pojedinih ličnosti razilaze, ali da se u cjelovitoj ocjeni prilika podudaraju. Prije nego pristupimo razmatranju Zachovih tekstova i odnosa prvog od njih prema Gajevu izvještaju iz g. 1846. potrebno je u cjelini upoznati Gajeve veze s poljskom emigracijom, jer se Zachova djelatnost odvija u okviru politike koju vodi tzv. Hôtel Lambert, pariško sjedište kneza Adama Czartoryskog. 41 Ni Zachovi tekstovi, namijenjeni Gaju, ne mogu se smatrati izražajem isključivo njegova osobnog mišljenja, a pogotovu se ne može pretpostaviti da bi po svojim pogledima bili u opreci sa spomenutom politikom. Kako je već istaknuto, Zach o svemu što radi opširno izvješćuje svoje pretpostavljene. 42 II Usporedo sa svojom javnom djelatnošću Gaj je od g. 1838. razvijao stanovitu tajnu aktivnost, o kojoj je, bar donekle, obavještavao isprva pojedince, a zatim uži krug najbližih suradnika na tom području. Ta je aktivnost bila izrazito politička, iako izvorna građa, koja — kako se čini- — nije još potpuno iscrpljena, ne dopušta da se ona već danas pobliže objasni, pogotovu ne s obzirom na motive koji su Gaja pri tom vodili. Možda ne treba smatrati slučajnom okolnošću činjenicu da počeci Gajeve tajne aktivnosti padaju u isto vrijeme kada se u njegovoj prepisci pojavljuje ime graničarskog oficira Stefana Herkalovića (1837), koji je uskoro 39 Stranjaković, Vlada ustavobranitelja, 78, bilj. 1. 40 Eugen von Philippovich, Nicolaus von Philippovich. Das Leben und Wirken eines österreichischen Offiziers. Wien 1913, Anhang VI i VII, 127—139. — Popović, n. dj., 196, bilj. 63, upozorio je na još jedan sličan dokument: »opis Srbije« koji je dao austrijski konzul Mayerhofer 5. XII 1845. 41 O politici Hotela Lambert prema Hrvatima usp. J. S i d a k, Hôtel Lambert et les Croates, Anales de l'Institut français de Zagreb VI— VII, 1942—43 (izašlo 1947), 5—19, i Poljska revolucionarna propaganda u Hrvatskoj prije stotinu godina, Hrvatsko kolo I, 1948, 542—545. 42 Marceli Handelsman, Pierwsza stala mišja polska w Belgradzie w XIX. wieku, Sišićev zbornik, 1929, konstatira da od 2. XI 1843. do 9. VI 1848. »regularnie raz na tidzieh wychodzily jego obszerne raporty, uzuplniane niejednokratnie listami nadzwyczajnymi« (534). — Handelsman, autor velike monografije o knezu A. Czartoryskom i više rasprava o politici poljske emigracije, pripremao je izdanje Zachovih pisama, do kojega više nije došlo (završio je život u nacističkom koncentracionom logoru). 403
