ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 303

Dost su nas dugo nesloge Zla svakakva u tmina Učila: što je Domovina Da niš ni bez sloge: Hajd bratjo! vëk zove, bacimo okove, Dan da sine, od istine, prodre uma tmine. Sad se valja da zbudimo I narod ki spava Na dëdovah slava Razsvëtit trudimo; Hajd bratjo! vëk zove, bacimo okove, Dan da sine, od istine, prodre uma tmine. Rekoh Vlad. Hranilović Podpredsëdnik Dne 5. Sečnja 6 Saborska sednica, otvorena govorom sledećim: P <r> s v e t a Udaljenoj Dragoj •Prem si Milko! naučena Izvarstnie pësni štiti Kiem još dalko ma mladjena Vila mora ustupiti Dokle stigne čest i diku Bit nalična tvom Pësniku [163.] Ipak Ti se na koleni' U sniženstvu molim sada Na mlohavu i mu okreni Pësan ovu obraz rada, Ku me pëvat čista i blaga Nuka Ljubav pram Teb draga! Tebi o dušo! presladjana! Tebi i miloj Otačbini Neka bude posvećena Svaka pesan, svih moih čini Ako izvoliš sardce moje Bitće uveke Milko Tvoje! Jer Ti si ono rajsko cvetje Koje u zimi i u lëti Momu oku pramaletje, Mom srdašcu hram presveti Mojoj duši medna hrana Ma Ljubimka preodabrana Što pësnikah i još više Zborit bi Ti slad je znali, Al ma ruka prije nepiše Dok se serdce nerazpali Jer što drugom muza udili K - tomu ljubav mene usili. Ti si vrelo mojih pësama, Ti si sladka domovina, — Zmed svih dëvah ti si sama Mog pëvanja predmet pravi, Ti si sladka ma ljubavi! Zato slabu pësan primi I u njojzi serdce moje, Ko Te ljubi nada svimi , Sav Svët radi dëve koje. — Pa posveti i Ti meni Tako svezak jur ljuveni!!! Rekoh. Ognj : Hatkić 303