ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 172
kano i dosad ti bar od istine. Nego bi morao da navedeno što skorije izradiš i odpačaš, da nebi bilo dobro a kasno. Brate s Bogom. Pozdrav Miškatovićev, Hrvatov, Šunićev, Molnarov i moje želje primi Ti tvoja i našinci tamošnji. Bog. Brat Luka Botić Djakovo 13/1 1860. 1 Jelisava Prašnička rođ. Novak (1816—1891), prva je predložila sabiranje materijalnih sredstava za izdavanje knjiga za puk. Preselivši se 1856. u Zagreb, napisala je proglas u »Narodnim novinama« (25. XI. 1859., br. 269.) za sabiranje doprinosa. Sabranu svotu predala je Matici hrvatskoj, koja je preuzela upravu nad tom zakladom. God. 1861. izašla je prva pučka knjiga, Perkovčevi: Pojavi u zraku; 1862. Kačićeva: Pjesmarica. Kad se god. 1874. Matica preustrojila, predala je zakladu Društvu sv. Jeronima. 2 Misli na stogodišnjicu Kačićeve smrti (1760—1860). 3 Miškatović Josip (1836—1890), hrvatski publicist, bio je tada suplent u Osijeku. 4 Molnar Filip, profesor sjemeništa u Đakovu (1852—1865). 5 Ivan Filipović je služio u Požegi u to vrijeme. 6 Botić je, pišući pismo ćirilicom, pogriješio, napisavši latinicom u mjesto ćirilicom y. 7 Sva su pisma Ivanu Filipoviću pisana ćirilicom. [Đakovo, 19. IV. I860]. Brate Jovo! Evo ti »Bijedne Mare« 1 i prije vremena, jer ti kod mene i dobra i zla. Ovo dana dobijem sina Đorđu, pa što je on i zdrav i povoljan, to ti mi je žena po njenom starom običaju sa sto jada i muka, da moram strepiti za njen život. Juče baš dotrče po me ni pet ni šest, nego da letim kući, ako želim zateći ženu još u životu. No danas, hvala Bogu, izgleda na bolje. Osim kuće ja nejmam gdje bi raditi mogao, a da kod kuće u ovako vi jem okolnostima ne može biti pravog rada znaš da ti i ne kažem, i da ti i ne spomenem doktora, babice, žene koje bdiju, posjete ženske i muške i druge još gore muke. Pišeš mi da ti gledam latinicom da prepišem, ali, brate, u času sumornom ja sam prepisivati počeo ćirilicom još prije no što sam i završio stvar do kraja, a kamo li prije tvojega pisma. A drugi put prepisivati ne samo da radi navedenijeh nije mi moguće, no mi nije ni moguće bilo da ovaj prepis pročitam do kraja. Zato te molim da ti dobro pozorno prostiješ četiri posljednje pjesme, jer dvije prve sam ipak prešao okom. Da mi nije kod kuće kao što je, ja bi imao dosta koješta da još više ispravim, a osobito u 4-oj i 6-oj pjesmi koje sam najkasnije svršio, jer sam 5-tu mnogo prije dogotovio. Ali šta ću mu? Riječ sam ti dao, i evo, kako je tako je, odužujem ti se. Ako ne umrem možda ću i drugi put imati prigode popravljati. Osim svega imam ti i to da svaki dan moram čekati, da me gospoda posjete, kao što su me onomadne posjetila 2 . Ovo dana bilo ti je to isto i kod Jurkovića u Osijeku. Krasne stvari! U Djakovu su počeli surke nositi. Hrvat će kroz koji dan doći kući iz Beča, kud je otišao bio, da si odrezati dade onu kvrgu pod uhom. Ala bi, brate, imali šta pripovijedati da smo bliže! A što ti kažeš, da će biti zgoda za razgovore, ja je ne vidim tako skoro. Sto se mene tiče, brate, da mi hoće žena ozdraviti, da mi hoće sina odgojiti, ma ja moje nenosio glave, a samo me braća spominjala, i kazala Bog mu pokoj duši