ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 159
što svoga života u našem jeziku piše, ele imam stalnu nadu, da će se u skoro po mojo želji uputiti, jer je gibka i krotka, kakvu sam je željeti mogao; a govori naški čistije nego što se je i nadati bilo. — Zašto me bar u nadi ne držiš da ćemo se u skoro vidjeti? jer mi se čini, tada bi [papir odrezan, pa nedostaje riječ] povoljnije bar za njeko vrijeme bilo, dok me nebi nada prevarila : takova želja ne biva kod mene u drugijem slučajevima, kada volim uvijek imati manju nadu od uspjeha, jer troši čovjeka svaka izjalovljena nada ; ele kod našeg prijateljstva to čini mi se da se dogodilo nebi, jer ga dosta za stalna i tvrda smatram, da bi se bojao popustiti bi moglo. A misao s'druge strane da ćemo se sastati i nadi vani ti skoro me oplemenjuje i pomlađuje, kano što me pomladjuje i uznaša pribitnost tvoja. Hvala Kišu 1 što mi je uzpirio želju da ću ga jednoć kod mene vidjeti, i da će mi svojiem bjesnilom otresti prašinu s'duše. Da mi ga je vidjeti, gdje kod mene kod čaše vina piše šta slična njegovom prevodu uzvišene »Lude« kojoj sam se toliko divio, i koja me je kano čudo novo obasjala, jer nikada ni iz najdaljega promislio nebi, da što tako uzoritog posjeduje magjarska književnost. U talijanskoj književnosti dosta sam se divote pjesničke načitao i nauživao, ele jedna pjesma mala ne sjećam se da me je svojom divotom i uzvišenostju još kada tako tronula, kano* što »Luda« po Kišu prevedena. I istočni biser sja u oči, ele kod njega ipak ostane očinji vid, gdje kod lude čovjek mora zjenice da čuva. Čudo mi je da nijesi primio Šunićevo pismo, uslied kojega sam ti eno onako posljednji put morao pisati. On ga je upravio u Beč, pa je možda tamo zaostao. Svakako bi mi žao bilo, da se je izgubio, jer u njemu imade stvarih za koje je vriedno da ih čovjek prouči, a mnogo se nahodi Šunićeve dobre volje. On će ti u skoro pisati, ako već nije, do sada pisao, a tako će isto, nadam se i Ferdo 2 , s' kojiem se nijesam od velike nedjelje mogao sastati, jer kano što će ti poznato biti od mojieh lanskijeh listovah, zabranjeno mi bi i meni i Šuniću dolaziti u sjemenište. Otac Blaž 3 ode u Bosnu. Piše mi tvoj brat, da se s' Biskupom pomirio, i ja želim da to bude u dobri čas. Ovo danah piše mi jedan moj prijatelj iz Dalmacije, da je čuo da se ženim, pa se nikada dosta nemogu da tome načudim, jer otkuda tamo u Dalmaciji da znadu, da sam se skanio oženiti ? pa to pitanje nikako nijesam mogao da riješim, do nagadjajući, da si ti možda u Beču ili s'Glavinićem ili ma kojiem drugijem Dalmatincem o tome govorio. Sada valjda već znadeš kako mi se žena zove i kakvog je gospodskog koljena. Njena sestra, sada Maleševićka, tebe pozna dobro, jer si jednoć s' Andrijom bio kod Maleševića, no moja ili te nikada nije vidjela ili te se ne sjeća. Novoga ti neimam ništa, već grleći te, ostajem tvoj stari prijatelj Luka Daj Kišu ove dvije [otkinut komadić papira, pa riječ nedostaje] prostiti. 4 1 Kiš Janeš zvali su prijatelji Jovana Jovanovića Zmaja. 1 Vjerojatno Ferdo Filipović, svećenik. 3 Blaž Jošić, fratar bosanski. * Jamačno se radi o nekim njegovim pjesmama. Kako izvješćuje Milan Sević, nije našao nikakvih zapisa o Botiću u Zmaj evoj ostavštini, niti nikakva drugog pisma, do ovoga koje ovdje donosim pod VI).
