ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 160

Prilog pismu br. 29. [Đakovo, 27. IV. 1856.] Poštovani Gospodine i Prijatelju! Hvala Vam na Vaše pismo i što me smatrate već za Vašu priateljicu zato samo što Vam je moj Luka priatelj. Žao mi je što bolje nijesam odgojena u težnjama slavjanskog duha, no se ujedno nadam da ću ih s'vremenom razumjeti i čuvstvovati kano što zaslužuju. Oprostite što vam obširnije ne pišem i budite uvjereni o prijateljstvu Pavke Botića

1 Djakovo 27 Travnja 1856. Adresa: Naci Brliću u Pragu 1 Pavka Broš, žena Botićeva (vjenčani 16. IV. 1856.), bila je kćerka Adalberta Broša, Nijemca po rođenju, vjerojatno doseljena za vrijeme biskupa Antuna Mandića, kad je ovaj 1809/1810. naselio izvjesnu skupinu Nijemaca s Rajne u Đakovu. Adalbert Broš je bio šumar vlastelinstva đakovačkog sa sjedištem u Trnavi, gdje se je Pavka rodila i vjenčala, a umro je 1857. Pavka, odgojena u kući Nijemca, koji se zanimao samo za svoj posao, nije bila upućena u tadašnja hrvatska i slavenska kulturna i politička nastojanja. 30. Djakovo 22/10 1856. Dragi brate Naco! Nemogu ti se dosta natužiti, što me kod kuće ne bijaše, kad si ovuda prošao, i nemogu da ti oprostim što tako mahom prodje, bar na dva dana prije ne javivšise. Ako drugčije nebi bilo moguće, bar bi te uputio bio, da se svratiš k'meni u Trnavu kod mojieh staracah

1

, koji su također žalili, kad im je moja žena kazivala, da si prošao. Valjda si već groznicu izgubio ? Ovaj tvoj posljednji list, u koliko mi javlja, da nije moguće ništa lasno razaznati od osoba koje su učastvovale kod II. og selenja srpskog naroda u austrijske pokrajine, baš mi se iznjeverio nadi, koja u ostalom još zato ne umire. Od Jurkovićevijeh svatovah ništa ti neznam kazati, jer djakovci, koji su tamo bili, sami ne znadu ko je sve bio u svatovima. Ja sam ti već kazao što mislim o toj ženitbi, i što sam odprije znao, dok si bio kod mene. — Pobijelio sam očekujući, da već jedanput progovori Sedmica na Šulekov članak. Jesili čuo da je Rogić 29. p.m. umro u Drenju, onog istog dana kad je inštalaciu mislio držati ? Jukić je također jako spješao i pobojao se smrti. On te moli, da mu gledaš nabaviti knjige, koje je evo u ovoj ceduljici zabilježio. Kad dodje Sukić

2 u Beč, donijeće ti novce, a po istom ćeš mu ti te knjige odpremiti. Osim toga moli te, da ideš Vuku, i da mu od njegove strane rečeš, da Jukić pristaje na ponudu, koju mu je po tebi, kad si amo sišao, bio učinio, tj. da mu nadje štampara koji će na se uzeti štampanje pjesamah, koje je on