ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 156
27. [Đakovo, 16. II. 1856] Dragi Naco! Primio sam istom sinoć tvoj listić od 9 t.m. i eto sam bratu odgovorio šta je u stvari, te još svjedočanstvo dobio nije 1 . I da mu to nije baš jako nuždno, ti znaš da bi ja što je u mojoj moći, sve učinio da mu zadovoljim. Nemoj misliti da ljubav može da mi prijateljska čuvstva pobije, jer srce ugrijano jednim predmetom nemože da bude u isto vreme i vruće zbog istoga, i hladno prama drugima. Nemoj se smijati toj erotičkoj filozofu, jer kad izučiš 12 školah i tebi će ostati ta trinaesta. U nedjelju vrativši se iz Dren ja opet ću možda bratu 2 pisati, pa ću uzput i tebi koju riječ. S' Bogom Tvoj brat Luka 16/2 1856. 1 Vidi pismo A. T. Brliću od 16. II. 1856. 2 A. T. Brliću. 28. [Đakovo, 30. III. 1856]. Dragi moj Naco! Sunić me je tronuo sa svojiem memorandumom 1 , zastupajući pred mojiem duhom narodnost našu ! Cijenio sam ga uvijek, kano što ti je poznato, no da se u tolikom stepenu oduševljava za moju svijest i za probit naše narodnosti, istina je Bog, nijesam mislio. Premda sam od onog časa, odkad sam se oženiti nakanio, uvijek promišljavao mogućnosti okolnostih u koje bi me ženitba prenijeti mogla u odnošenju moga duha prama narodnost našu, i glavni uvjet, pri izboru drugarice moje, bio mi je taj, da ista mora biti krotka i gibka pod uplivom duše moje, da se nebi porodila borba izmedju pameti i srca mojega, izmedju ljubavi prama ženi i oduševljenja prama narodnosti našoj, u kojem oduševljenju toliko je dosad uvjerenja bilo, da je isto oduševljenje sačinjavalo bitnu stranu mojega života ; kod svega toga, list što ti je skoro Sunić napisao glede moje ženitbe, i meni ga, pred odpremanjem pročitao, ozbiljnijeg me napravio i više zabrinuta za moj duh pri novom koraku važnom, kog sam se skoro poduzeo. Da nije tog Šunićevog lista bilo, ja bi se 16 d.m. (a ne više 8-og) vjenčao bio spremajući u krilo budućnosti odgojenja moje drugarice u narodnom duhu, i budućnost istom bi mi odkriti morala način kojiem to odgojenje preduzeti i izvesti; sada pako nijesam ti miran, da budućnost čekam, već ti već osnivam način, kojiem od prvog dana mog ženitbenog života ženu ću moju tako prirediti mojiem mislima narodnijem, da ona ne samo zaprijeka mi ne bude daljnjem razvijanju praktičnom i aktivnom istih, dapače da u njenom srcu najdem znamenitu podporu i ostana i u slučajevima, kad bi mi duša, zbog čame i slabosti, po sebi klonuti htjela ; jednom riječju predstoji mi zadaća oprovrći Sunićev list, a neće mi žao zato biti, što opet priznati moram, da bi drugčije koraci moji k'izvedenju te zadaće bez njegovog lista, umjereniji bili i možda sporiji. U toliko se pako više nadam da kobno proročanstvo Sunićevo udjelotvoriti se neće, u koliko, kad bi ja hladan morao postati uslied ženitbe 156
