ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 153
vrijedno bilo predobiti ga za srpstvo, to sam uvjeren, jer je talent, ako i zapušten. — Sto budem mogao pomoći ti, drage ću volje i tijem svesrdnije učiniti, što uspomene prve moje mladosti, duševne sile i djelateljnosti čisto me pomladjuju. — Jukić ima pripravnijeh za tiskanje 3-u knjigu »Bosanskog prijatelja« i mnogo »Narodnijeh pjesamah« 1 . Nagovarao sam ga da ih dà kroz Medakovićevu tiskarnu ćirilicom štampati, no badava. U tome ostaje fratar. Već mi je govorio, da priupitam, bili bi se u Beču koji rodoljub našao koji bi se primio posla prigledanja u tiskarni, korekture, pogodbe s'tiskarnom itd. On bi o svom trošku štampao najprije »B. prijatelja« pa novcima iz njega izvađenim »Pjesme«. Ako vidiš da je šta za uraditi, piši mi. Bio sam ti čitave prošle nedjelje u Mandičevcu (Drenju) u berbi. No Drenje za me više neima veselja, što ode Reza: sestra joj dolikuje mesaru. Da si sada kod mene, imam ti punu košaru grozd ja, koga sit moram jesti. I tako, što se ti tužiš na glad, ja se tužiti moram na sitost, jer mislim, da ti bar duševno živiš, gdje kod mene tijelo drži u jarmu dušu. — Baron [,] biskupov šogor, videći da opraviti nemože ništa sa svojom ljubom, e ga ona živa ne trpi, kradom uteče odavle. Ta to će Biskup ovo dva dana stići u Beč, da mu se na trag stavi. »Take bruke, takijeh grdila« niti je čovjek mogao kada čuti, niti će doživjeti kakva bivaju u bisk. dvoru. Drago mi je što nam dolazi Jurković u susjestvo. Svakako ću gledati da se sprijateljim s' njim ili bar dobro upoznam. Tvoja kuma Reza udaje se za bogatog jednog orahovčanina. Jesi li primio moje posljednje pismo? Da si mi zdrav i veseo. Primi celov Adresa: An Herrn Herrn Ignatz Brlić hörer der Rechten Wien Stadt Convictsgebäude 1 Narodne pjesme bosanske i hercegovačke. Skupio Ivan Frano Jukić i Ljubomir Hercegovac (G. Martić). Izdao o. Filip Kunić Kuprješanin. Osijek 1858. Sv. I: pjesme junačke. 24. [Đakovo, 14. XI. 1855]. Dragi moj Naco! Bio bi ti odprije još pisao, da nijesam od dana do dana badava očekivao obećani Glavinićev list. On mi ni do danas više pisao nije; pa Bog zna kada će; te se evo primam pera, da te najprije upitam, jeli se Joksim Nović, za kojega si mi to davno pisao bio, da se bavi u Beču, vratio u Vukovar; jer bi mu imao poslati 6 f. 20 x srebra, za njekoliko exemplarah njegovog srpstva 1 , što sam ovdje razprodao. S' druge strane Jukić mi reče, da mu je po volji pogodba koju mu je on bio predložio glede štampanja njegovijeh pjesmah, i on je na sve uvjete pripravan pristati, tek da se štampaju. Tek je sad pitanje Tvog brata Pečat: Essek, 9. 10.
