ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 152

no to stanje obići na skoro, da ćeš, modificirao malo promatranjem realnosti tvoje ideale, onakve duše biti i s'onakvom željom kakve se u svijetu ovome lažljivom izpuniti mogu. Kad bi meni moguće bilo ma što doprinijeti uskorenju te ustrajnosti tvoje, Naco brate, i dušom evo me i tijelom. Piši mi o tome Češće, pa nebili ti lakše bilo, sa mnom se malo o tom porazgovorio. Takova želja ne spada na materijalna uživanja, pa i dopuštam je mojoj duši. Šta ti ima novoga? Čini mi se Biskup i familija njegova namjeravaju mi pokloniti za suprugu njegovu jednu sestričnu. Plan počimaju izvršivati, vidiću kako će nastaviti. Od pritrpljenog kroz više od 2 mjeseca straha da imam možda šanker u nedjelju me oslobodi Magjarević prorezav mi mesarski okapinu. Sada sve u tome stoji, da izliječim ranu kroz operaciu nanesenu mi. Sada me možeš turčinom zvati e sam obrezan. Do godine se nadam u jeseni s'tobom biti da tražimo za me djevojku i da mi se veseliš u svatovima. Biskup na sva usta navali da se ženim, čuvši nješto od moje bolesti; premda to, kano što reko, mislim da spada u njegov plan. Možda ću mu ga oboriti ja ovaki tupan. Hvali me jako; samo primjećuje, bi morao skinuti sa sebe oporu ćud dalmatinsku, a to s'toga što mu istinu kažem. Kani se, Naco, ženskadije bečke, pa ćeš vatreniji ljubitelj ženitbe biti. Prošlu nedjelju sam svu priležao. Piši Bog Tvoj brat Djak. 26/9 1855. Luka 1 Andrija T. Brlić. 23. [Đakovo, oko 8. listopada 1855]. Dragi moj Naco! Glavinić se jedva dakle jedanput odvaži pisati mi. Ja mu eto na njegov prvi list odgovaram. Iz tvojieh riječi uvidjam da je onakav i sada kakvi je 4—5 god prije - nestalan, rasipan, razmaizan. Pišeš mi da si od njega saznao, da imam u Šibeniku sestru. Imam, Naco, sluškinja je kod jednog lajtnanta čini mi se — što je god u mojoj ruci bilo, učinio sam, da je odtale kući u Spljet odpremim; ele badava. Ima mnogo godinah od kada se _kano dijete još odbila od kuće, a sada joj može biti 17 —18 godinah; pa se bojim sramoti. Nikada, Naco, sve moje jade nijesam Ti izpripovijedao. Ele kako je, da je; to sam ti zato prihvatio i spomenuo, da propitaš od Glavinića, ima li od nje kakvog zla glasa i da mi potanko pišeš. To sam i Glaviniću pisao; no se bojim, neće mi svu istinu kazati, jer me možda nezna cijeniti, pa će misliti da će mi bolje ugoditi, ako mi što prije sakrije, ili bar misliće tiem prištediti mi jadah. Traži dakle da sve od njega propitaš, i golu mi istinu kaži, jer se svakako ja i od svakuda zlu nadati naučio sam se Sa Glavinićem vehoma bi mi drago bilo, da štogod opraviš za zdrelije njegove sadanje zameti, što ja nijesam mogao za djetinje; no da se u nadi ne varaš, kažem ti u naprijed, da se nije mnogo nadati; osim ako su ga strašni udarci i nesreće pameti naučile. Ne laskaj mu ni za vlas. No šta imaš raditi uvidićeš kad se bolje šnjim poznao budeš. — Sjeti se samo što sam ti prvi put o njemu pisao. U ostalom da bi 152