ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 141

tebi uzbuditi na takovi glas sinovsko čustvo. Za moju pako utjehu kod takovog događaja piši mi, molim te, kako ćeš odsele namirivati troškove za tvoje školovanje daljnje, jer me ništa nebi tako žalostilo, koliko da moraš uslied toga prekinuti koji konac svojih namjerah. Misliš li, polag onoga što si mi već odprije obećao bio, ovijeh školskijeh praznikah u Slavoniju doći i k' meni se za koji. dan svrnuti, da se na tenani porazgovorimo o stvarima, koje odavna međusobno ćutimo. Znam da tome još ima vremena, no kako te željkujem, tako nemogu da ti već sada o tome ne spomenem i da te ne pitam. Između drugijeh za me važnijeh predmetah divanićemo o mojoj ženitbi; u čemu nadam se i savjetnik pametan, a i uputitelj da ćeš mi biti. Ako ti ikako moguće bude, traži da k' meni dovedeš još kojega našega meni još lično nepoznata prijatelja. Naše veselje ništa nebi moglo smetati, jer kano što sam ti mislim već odprije pisao, u gradu više ne sjedim a slobodnije mi je dihati nego što prije bijaše. Sada dok su ti dogovori u Beču, piši mi jeli prilika miru, ili čemu se imamo nadati. Nastavi mi preugodne one crte vašeg života u Beču. Mislim da je Andrija

3 već u Brodu. Mnogo nemam što za sada da ti pišem, već te iskreno grlim i ljubim sa željom da mi što prije štogod javiš, što bi me na život opomenuti moglo. — Bog, brate, Tvoj brat Luka 4/4. 1855. Adresa: Gospodinu Naci Brliću, slušatelju pravah u B e č u. 1 Popović Đoko (1832—1914), tadašnji student prava u Beču, kasnije kustos Narodne biblioteke u Beogradu, pisac i prevodilac; bio je pomoćnik urednika Srpskog dnevnika (počeo izlaziti srpnja 1852.) D. Medakovića. 2 ignjat Alojzije Brlić (1795—1855). trgovac, gramatik i književnik u Brodu na Savi, otac Andrije Torkvata i Ignjata Brlića. 3 Brat Ignjatov Andrija Torkvat. 16. [Đakovo, 6. IV. 1855]. Brate Naco! Ne ljuti se ako neznaš što je zlo; a ja bi ti sada, kakvi sam ti crn, sve u naopako okrenuo. Pol sata iza kako smo se rastali, odem ti turskom (?) plemiću

1 zbog dopuštenja, pa nemogav, zbog poštene njegove bolesti k' njemu pristupiti, poručim mu po dvorniku, da bi rad u Požegu za uskrsna dva sveca. Odgovor mi je ovaj donesen: »On nedopušta da njegovi činovnici budu osim kuće nigdje« — Ili je nanjušio da ti je brat

2 tamo, pa hoće da predupredi naš sastanak, predvidjajući ga možda, ili mu vrag duhom gospodari. — Da te u tvojoj žalosti s' takvi jem predmetima gore glavu moram razbijati, žalostno je; ali obećao sam ti javiti, i javljam ti. 141