ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 105

kod svakoga nuz talijanske knjige našao i novinah i knjigah i rukopisah u našem jeziku, da bi vidjeo, kako je naš jezik prodro već svuda, i nikome nije više stran, do njekolicini još talijanacah, koji nijesu kadri niti nam pomoći, niti nam što odmoći. To su moje misli i moje nade, koje bi mi se možda iznevjerile i izdale većom stranom, kad bi med vas stupio, pa možda bi mi jedina utjeha ostala u tome, što bi me vi, braća moja i prijatelji, uvjerili, da su u vami želje i nade goruće i dan danas; ele opet ja u tijem mislima i tijem nadama bar za sada još uživam. Pišite mi, braćo, i pišite mi što duže. Svašta, da znate, da mene zanima što se tiče moje postojbine i osobah svezanijeh s' mojiem uspomenam i mladjanijem mojiem životom. Pozdravi sve one, koji žele mog pozdrava i koji su mi dobro želili i činili. Pozdravi osobito moje prijatelje i preporuči im neka mi pišu. Primi, dragi Matko, cjelov bratski Tvoga Luke

6 Djakovo dana 5. Prosinca 1855. Adresa: Štovanom Gospodinu Mati Benkoviću nadziratelju Sjemeništa u Spljetu u Dalmaciji Pečati : Werpolje 6. Dez. Knin 10. 12. Spalato 16. Dec. 1 Mate Benković, »nadziratelj sjemeništa u Splitu«, jamačno prefekt sjemeništa, Botićev stariji kolega. 2 Zuliani Josip, Botićev kolega iz sjemeništa. 3 M. Pavlinović 4 Nikola Vršić, drug Botićev iz sjemeništa. 5 Apsolutizam je, vidi se, činio svoju, na ovaj ili onaj način, većinom silom, ali Botić je kao na mrtvoj straži: pazi, kori, savjetuje pripravnost zbog znamenitih događaja — sloma apsolutizma. 6 Pismo je nepotpuno štampano u predgovoru Mihovila Pavlinovića u knjizi Botić, Pjesme, Zagreb 1885, str. XIV—XV. 105