ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)
Strana - 50
2 Skoro svu nadbiskupovu korespondenciju, kao i mnoge druge dokumente iz ove rukopisne ostavštine, prodala je obitelj Zemaljskom arhivu u Zagrebu. H. Morović u spomenutoj radnji »O trogirskoj knjižnici Garanjin-Fanfonja« pokušava, na osnovi korespondencije don Frane Bulića i naučne publicistike, raščistiti pitanje što je sve prodano i kome iz ovog arhiva i biblioteke. U borbi za otkup tih dragocjenosti, koja je za Split bila bezuspješna, jednu .od značajnih uloga odigrao je don Frane Bulić. Prema spomenutim izvorima, u rujnu 1910. otkupila je Zemaljska vlada u Zagrebu neke rukopise i arhivski materijal od obitelji Fanfonja. Iz spomenute korespondencije proizlazi da je otkup izvršen bez znanja konzervatora Bulića. U Arhivu Hrvatske u Zagrebu sačuvan je dnevnik tadašnjeg direktora tog arhiva E. Laszowskog, u kojem je opisano njegovo putovanje u Trogir (u rujnu 1910. god.) radi otkupa spomenute biblioteke i arhiva. Iz njega saznajemo da je Tomašić, čim je postao banom, zajedno s Laszowskim nastojao otkupiti čitavu biblioteku i arhiv, a u prvom redu Farlatijeva Collectanea i Historiu Salonitanu Tome Arciđakona, a o tome se informirao i kod Bulića. U tu svrhu uputio je u Trogir E. Laszowskog i K. Segvića. Oni su imali raditi sporazumno s Franom Bulićem i krišom iznijeti kupljeno da ne bi imali neprilika s Centralnom komisijom i austrijskom vojskom, koja je sprečavala izvoz starina iz Dalmacije. Koliko je taj otkup trebalo izvesti u tajnosti vidimo i po tome što je ovoj dvojici bilo naređeno »putovati incognito pogledom na zadaću i svrhu puta«. Već prvu večer kad je Laszowski stigao u Split sastao se s Bulićem. U bilježnici je citiran i dio razgovora koji su ova dvojica vodila. Donosimo gotovo cijelu bilješku, jer iz nje doznajemo da je Bulić bio sporazuman s ovim otkupom. Smatrao je da je bolje da ova vrijedna građa i knjižnica dospiju u Zagreb i tako postanu vlasništvo hrvatskog naroda, kad već austrijske vlasti škrtare, kao i obično, da odobre potrebnu svotu da se otkupi za Split, nego da sve zajedno svrši u Mađarskoj, kao i Tomina Historia. Odnosna bilješka glasi: »Bulić me upozorio na Farlatovu collectanea: Spalatensia, Salonitana, Jadertina, itd. Svaki ovaj Zibaldon svezak vrijedi svakako 500 kruna. Svako je za to, da to nabavi za se Arkiv, jer je pogibelj da će i to otkupiti magjari, kako su jur od Fanfogne kupili Historiju Salonitanu«; kasnije nastavlja: »Bulić kao član centralne komisije (custos) ne smije službeno o mom nastojanju ništa saznati, za to ne može sa mnom u Trogir. Vrlo mu drago, da se kupuje.« Tom prigodom otkupljeno je slijedeće: 128 pergamena XIII—XVIII st. 1 glagoljski rukopis iz XVI vijeka (vjerojatno je to rukopis iz XV ili XVI st. koji sadrži Razgovore Grgura Velikoga) 1 pergamenski portulan iz XVI st. 8 fascikala korespondencije nadbiskupa Garanjina 1 svežanj »croatica« 5 inkunabula 1 diploma 22 rijetke hrvatske knjige. Za sve navedeno isplaćeno je Dominiku Fanfonji 5.500 kruna. U obiteljskom arhivu sačuvan je koncept potvrde na primljeni novac, uz koji je morao biti i popis, ali do sada nije pronađen. Laszowski se interesirao i za Collectanee i za »rukopis«, vjerojatno Historiu Salonitanu, ali mu je Fanfonja odgovorio da se sve to nalazi kod njegova brata u Zadru, a da to namjerava otkupiti dalmatinski vladar. Znači da tada Collectanea nisu otkupljena, a Historia je već bila prodana Mađarima. Kasnije je Fanfonja u razgovoru s Laszowskim to i priznao. 3 Na tabeli je na vrhu obiteljskog grba nacrtan šešir, a sa strana po tri reda kita — biskupski znak. U ovoj istoj rukopisnoj ostavštini sačuvana je, između drugih, i jedna tabela koja donosi popis duša vrličke župe, a sastavljena je vjerojatno od crkvenih lica 1773, dakle isto za nadbiskupa Garanjina. I ovdje je po sredini naslova grb obitelji Garanjin sa šeširom na vrhu i sa po četiri reda kita sa strane — nadbiskupski znak, što je u stvari trebalo biti i na prvoj tabeli. Po Farlatiju (IUyricum sacrum, Venetiis, 1775, T. 5, str. 293) i po Š. Ljubicu (Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia, Vienna 1856, str. 138) Garanjin je postao splitskim nadbiskupom već 1765, pa nije jasno zašto je na tabeli biskupski znak, jedino ako se pretpostavi da se radi o greški prepisivača. 4 L. Maschek, Repertorio geografico statistico dei luoghi abitati nel Regno di Dalmazia, Zadar 1888, str. VIII i 263. V. Lago, Memorie sulla Dalmazia, Venecija 1869, tabla VI, str. XXIV. P. Pisani, La Dalmatie de 1797 à 1815, Pariz 1893, str. 1. F. Madirazza, Storia e costituzione dei comuni dalmati, Split 1911, str. 49. G. Novak, Split u svjetskom prometu, Split 1923. str. 140. Prema naknadno dobivenim podacima od Državnog arhiva u Veneciji anagrafi za venecijanske posjede u Dalmaciji štampani su za god. 1766—70: »Anagrafi delle provincie di Dalmazia ed Albania«, Pinelli, Venezia 1768. pag. 108—119. Za slijedećih pet godina 1770—1775. Državni arhiv u Veneciji nema podataka. Za razdoblje 1780—1784. štampani su za cijelo područje Mletačke republike »Anagrafi di tutto lo Stato della Serenissima Repubblica di Venezia«, Pinelli, Venezia 1780, pag. 127—153., quinquennio 1780—84. sa slijedećim podacima:
