ARHIVSKI VJESNIK 11-12. (ZAGREB, 1968-1969.)
Strana - 470
Naglasivši korisnost ove inicijative, kao i potrebu raspravljanja o njoj, nameće se kao prvenstveno pitanje: s koje polazne osnove treba poći u tim raspra vi j an j ima? Principijelno gledajući, u ovim bi razmatranjima trebalo poći od: a) utvrđivanja glavnih problema i zadataka arhivske službe u njenom tekućem i perspektivnom razvoju; b) potreba revizije arhivskog zakonodavstva, pa i pitanja o tome: koja će nadležnost nakon te revizije još preostati federaciji u oblasti arhiv , ske službe, i c) reguliranja arhivske službe u republičkim okvirima, te pitanja o tome koja će se problematika ubuduće ostaviti potpuno samoupravnom odlučivanju arhivskih ustanova, a u kojim će se pitanjima i dalje zadržati utjecaj drugih društvenih faktora, s obzirom da se radi o službi »od posebnog društvenog interesa«. Tek nakon temeljite analize navedenih triju pitanja može se prići ozbiljnijem razmatranju problema: a) koje su to nove organizacione forme potrebne za najuspješnije rješavanje utvrđenih najvažnijih pitanja tekućeg i perspektivnog razvoja, i to: u okviru samih arhivskih ustanova; u okviru asocijacija tih ustanova, te u njihovoj povezanosti s drugim društvenim djelatnostima u oblasti kulture i nauke; b) koji poslovi preostaju republičkim stručnim udruženjima, a koji poslovi preostaju Savezu društava arhivskih radnika Jugoslavije, i c) koji bi poslovi preostali arhivskim savjetima, republičkim i saveznom. Težište razmatranja mora biti u republikama i pokrajinama (gdje to nije već učinjeno), s inicijativom republičkih i pokrajinskih društava kao nosilaca aktivnosti naših stručnih udruženja. Kada tamo bude dovršen navedeni postupak, pa utvrđena najsvrsishodnija podjela poslova, počam od arhivske ustanove i podružnice stručnog udruženja pa sve do republičkog arhivskog savjeta, republičkog stručnog udruženja i eventualne zajednice arhiva u republici ili pokrajini, tek tada će se moći razabrati: da li preostaju i koja su to pitanja od zajedničkog interesa koja bi mogla biti dovoljan i opravdan program rada jedne zajednice na području čitave federacije, a koja bi zajednica objedinila republičke i pokrajinske zajednice arhiva. Bez opisanog se postupka ne može u postavljenom pitanju doći do željenog i najboljeg rješenja. Bez opisanog postupka zapali bismo u improvizaciju, a i prejudicirali bismo organizaciji arhivske službe u republikama i pokrajinama. Razloga za neku žurbu nema, a improvizacije s reorganizacijama nikada nisu bile korisne. Osnovni i najvažniji zadatak u našoj službi danas, posebno s gledišta razvoja samoupravljanja, jest u tome: a) kako usavršiti, i u kojim formama, samoupravljanje u svakoj pojedinoj arhivskoj ustanovi, osiguravajući u praksi maksimalno moguće i praktički efikasno samoupravljanje, koje će, uz to, biti optimalno usklađeno s društvenim interesom; b) kako osigurati dovoljnu materijalnu bazu djelatnosti arhivskih ustanova bez koje nema ni djelomičnog, a pogotovo potpunog samoupravljanja, pa ni povezivanja arhivskih ustanova; c) koje su sve potrebne više forme samoupravnih tijela koje bi dovele do daljeg jačanja samoupravnosti radnih ljudi u arhivskim ustanovama i dale što efikasniji poticaj daljem unapređenju arhivske službe; pri 470
